2015-04-16 13:22:35

PROJEKT PREVENCIJE OVISNOSTI

U okviru programa prevencije ovisnosti ,te nastave psihologije u gimnaziji, učenici Srednje škole Marka Marulića svake godine odlaze na stručnu ekskurziju koja obuhvaća posjet zajednici Cenakolo u Vrbovcu i posjet Dječjem domu „Zagreb“ u Zagrebu. Ove školske godine na ekskurziju su išli učenici trećih razreda opće gimnazije s voditeljicom projekta, psihologinjom, Ljiljanom Matošević dana 23. ožujka 2015. Posjet su financirali roditelji učenika.

Budući da je jedan od ciljeva nastave psihologije poticanje humanističkog pogleda na svijet i društvo, cilj je ove ekskurzije senzibilizacija učenika za probleme koji postoje u društvu, poticanje razmišljanja o vrijednostima života, odgovornosti za vlastite postupke, te poticanje zdravog životnog stila.
Posjet Cenakolu trebao je pokazati učenicima ne samo prisutnost droge, kocke i ostalih ovisnosti u društvu, već i sve ono što droga ili ovisnosti sa sobom nose: gubitak samopoštovanja, duhovno i materijalno uništavanje obitelji i prijatelja, gubitak smisla života, kriminal.
Kroz svjedočenja mladića u zajednici Cenakolo naši su učenici čuli od njih samih što su sve prošli, ali i to da su tek u zajednici pronašli smisao života kroz žrtvu, davanja sebe, jer kako kažu, tek sada uče „hodati“putem ljubavi.

U posjetu Dječjem domu „Zagreb“ u Zagrebu učenici su mogli „izbliza“ vidjeti što znači nemati odgovarajuće roditelje i toplinu roditeljskog doma. Pritješnjeni svojom adolescentnom tjeskobom, traženjem vlastitog identiteta iznutra, te potrošačkim društvom izvana ,mladi su, naime, često nezadovoljni sobom, svojim životom, roditeljima. Sve ono što im roditelji pružaju s mnogo žrtve, odricanja i ljubavi, uzimaju kao nešto obično, nedovoljno vrijedno, ne misleći da je taj trud, želja , briga i nježnost kojom ih obasipaju iznimno vrijedan dar. Nakon posjeta učenici su pisali eseje o svojim dojmovima, koji su ujedno i evaluacija stručne ekskurzije.

 

 

Dan u Zagrebu

Dan u Zagrebu je bio zanimljiv, nije bio spektakularan kao što je moja malenkost možda priželjkivala, ali bilo je osvježavajuće vidjeti svakojaka mjesta i ljude – sretne i one možda malo manje sretne.
Posjet „komuni“ za ovisnike je bio začuđujuće eye-opening (otvorio mi je oči, nije sve kako se čini). Uopće ne znam bih li trebao tu ustanovu nazvati komunom jer ona to nije, sami su polaznici rekli da oni nju ne doživljaju takvom. Njima nije, recimo, neki psiholog naredio da provedu neko izvjesno vrijeme u toj ustanovi kako bi se njihova ovisnost riješila sama od sebe, već sami žele ostati tamo.

Ostatak osvrta pročitajte u dokumentu Dan u Zagrebu.

Matija Kaučić, 3.b


Srednja škola Marka Marulića Slatina