2016-11-21 22:55:46

PROJEKT PREVENCIJE OVISNOSTI

Učenici 3. a i b. razreda gimnazije u subotu, 5. studenoga 2016., posjetili su zajednicu Cenacolo kod Vrbovca te dječji dom u Nazorovoj ulici u Zagrebu. Posjet je, sada već tradicionalno, organizirala profesorica Ljiljana Matošević uz podršku razrednika trećih razreda, Sanje Špoljarić i Matije Goslera.

Tijekom ovog vrlo dojmljivog posjeta, učenici su se upoznali s radom zajednice Cenacolo i dječjeg doma te proširili svoje spoznaje o drugačijim životnim sudbinama.

Pri dolasku u zajednicu Cenacolo učenike su dočekali Jakov i Ivan, štićenici zajednice koji su otvoreno i iskreno ispričali svoju životnu priču do dolaska u zajednicu te ih proveli kompleksom u kojemu zajednica radi i živi s mnogo detalja o njihovom životu.
 


U Nazorovoj su se učenici družili sa štićenicima doma te se nerado rastali od njih na kraju posjeta.

 

DOJMOVI UČENIKA

Dan u Zagrebu

Svake godine naša škola organizira jednodnevni izlet u Zagreb za učenike trećih razreda gimnazije. Posjet zajednici Cenacolo u Vrbovcu i Dječjem domu „Zagreb“. Čak je i moj 9 godina stariji brat išao na tu ekskurziju. Dojmove s tog izleta čula sam, kako i od njega tako i od malo mlađih generacija.

Iako sam već dosta čula i o toj „komuni“ za ovisnike, a i o tome kakvo je stanje u domovima za nezbrinutu djecu bila sam zapanjena kada sam to vidjela vlastitim očima.

Ostatak osvrta pročitajte u dokumentu Dan u Zagrebu.

Ivana Žemberi, 3.A

 

Put u Cenacolo i Dom za djecu

Kao i svake godine škola je za nas, učenike trećih razreda gimnazije, organizirala put u Cenacolo i Dječji dom u Zagrebu.

Prvo odredište bila je zajednica bivših ovisnika, Cenacolo. Dočekala su nas dva mladića koji su nas uveli u prostorije nekadašnjeg dvorca i ondje nam ispričali svoje priče. Njihove životne priče potaknule su nas na razmišljanje. Shvatili smo da ovisnost nije rijetka pojava i da se može dogoditi svima nama i dovesti nas u neke probleme. Bio nam je pomalo čudan njihov način života. Naime, oni u zajednici ne koriste telefone i televiziju. Razmislili smo jesu li i nama zapravo potrebne te stvari kako bismo bili sretni. Bilo nam je lijepo čuti da su ti dečki svoju utjehu i zamjenu za ovisnost pronašli u radu i molitvi. Najljepše od svega je to što su rekli da su prvi put u životu našli prave prijatelje, koji se druže s njima kako bi si pomagali, a ne iz neke koristi.

Ostatak osvrta pročitajte u dokumentu Put u Cenacolo i Dom za djecu.


Srednja škola Marka Marulića Slatina