No je li to uistinu pravi put i ispravno shvaćanje Isusovih riječi? Može li naš vjernički život biti ispravan ako ne idemo Isusovim redom, nego svojim? O važnosti ove rečenice kao temeljnog polazišta za naš život govori i činjenica da ju Isus izgovara odmah na početku svoga javnog djelovanja (Mk 1, 15). Izgovara je kao temelj vjerničkog života. Znamo da ako su temelji nevaljali da će se cijela „zgrada“ urušiti pod navalom oluja koje život nosi (Mt 7, 24 – 27). Stoga je važno postaviti dobre temelje, odnosno najprije se obratiti te onda istinski povjerovati Evanđelju. Jer ako preskačemo redoslijed doći ćemo u jednom trenutku do zida i tada ćemo se zapitati što smo krivo napravili. U takvim trenucima možemo okrivljavati Boga i kako se on udaljio od nas, kako nas je napustio, ali zapravo glavnog krivca moramo pronaći u sebi. Ne smijemo si dopustiti živjeti kao pogani, a pritom govoreći svima kako mi vjerujemo Isusu i njegovim riječima. Svima će biti očito da tu nešto nije u redu. Vjera, odnosno riječi, uvijek moraju biti potkrijepljeni djelima (Jak 2, 17). Jasno je da je i za obraćenje potrebna vjera, ali ona istinska vjera na koju nas Krist poziva očituje se tek nakon iskrenog obraćenja.

Vjeroučenici naše škole razmišljali su o korizmi - vremenu posta i molitve, priprave za najveći i najvažniji kršćanski blagdan Uskrs, te zajedno s vjeroučiteljicom Matišić postavili pano koji progovara o našem odnosu prema Bogu,o našim međuljudskim odnosima, o našim srcima...

Činimo drugima ono što bismo mi željeli da drugi čine nama!, riječi su Isusa Krista koje možda više nego ikad, glasno odzvanjaju našim hodnicima...

Tako je jednostavno, zar ne?!

Vjeroučenici Tehničke škole i Ekonomije