Matoš zauzima posebno mjesto u hrvatskoj književnosti. Njegov opus je bogat i neobično raznovrstan. Pjesnik, novelist,  feljtonist, esejist i putopisac u svojim djelima polazi od stajališta da je umjetnost sinonim za lijepo.

Služeći se modernim izrazom, otkrio je nove  mogućnosti našega jezika i povezao hrvatsku književnost s europskom. Iako je svoje djelovanje posvetio traženju i otkrivanju ljepote i rješavanju intimnih preokupacija, sve vrijeme ostao je  duboko vezan uz svoju zemlju i njezine probleme.

Po metodama kojima se služio, od realističkih do modernih, Matoš je istodobno, kao što je živio na razmeđu dvaju stoljeća, povezivao i umjetničke tendencije koje su se tada sukobile: tradiciju i  traženje novog. Time se nametnuo kao uzor mnogim piscima prve polovice 20. st.