Hodočašće je započelo okupljanjem na Prebendi iznad voćinskog svetišta, mjestu teškog stradanja. Ondje je požeški biskup Antun Škvorčević, pozdravljajući nazočne podsjetio na ono što se dogodilo u Voćinu i mjestima u njegovoj blizini prije dvadeset i sedam godina i kako je zlo ovdje ostavilo teške tragove. Rekao je kako okupljeni oko prostrijeljenog križa na Prebendi u molitvi sabiremo sve suze i boli, patnje i jauke, nedužnu smrt ubijenih i povjeravamo ih Isusovoj ljubavi jačoj od smrti kako bi u njoj prepoznali smisao njihove žrtve, praštanjem ostvarili nutarnju slobodu te im u čistoći pamćenja iskazali poštovanje i zahvalnost. Obraćajući se posebno hrvatskim braniteljima, vojnicima i policajcima istaknuo je da na ovom hodočašću Isusovoj Majci želimo povjeriti sve ono što nose u svojim srcima – radost i ponos zbog obranjene hrvatske slobode, ali i ratne rane koje još bole.

Voćinska djeca postavila su oko Memorijala jednako toliko upaljenih lampiona, a biskup Antun položio vijenac. Zazvonila su sva zvona voćinskog svetišta u počast žrtvama a svi nazočni krenuli u crkvu gdje je biskup predvodio euharistijsko slavlje za duše ubijenih, uputivši na početku pred likom Gospe Voćinske tri hodočasnička poklika Isusovoj Majci, nakon kojih su svi hodočasnici odgovarali pjevajući „Blažena ti što povjerova“.