Na pojavu nasilja reagira se, u većini slučajeva, tek  onda kada se pojave prve ozbiljne posljedice takvog ponašanja. Ranije uzroke nasilničkog ponašanja katkad je teško prepoznati, a upravo oni mogu biti od velike pomoći kod utvrđivanja takvog ponašanja među učenicima. Škole (nastavnici i stručni suradnici) trude se spriječiti tu pojavu  među djecom u školi radom na primarnoj prevenciji razvijanjem prosocijalnog ponašanja uključivanjem učenika u suradnički i timski rad na nekoj aktivnosti kojom uče životne vještine. S obzirom na to da učenici jednostavnije i lakše  izražavaju svoje mišljenje i stav prema drugom učeniku neizravnim načinom izražavanja, radionica je bila sadržajno usmjerena upravo toj problematici.

Učenicima je osviješten oblik nasilja koji često ne doživljavamo takvim (grube riječi koje poprimaju oblik poštapalica, nezadovoljstvo nečijom frizurom, naočalama i sl., uzimanje stvari bez pitanja „jer se on ne bi ljutio/la“ i sl.).  

Radionica je bila jedan praktičan način za demonstraciju nasilja prije manifestacije istog s ozbiljnim posljedicama na štetu učenika.

Cilj, osvijestiti učenike o činjenici kako često neizravnim putem uzimamo preveliku slobodu nepromišljeno izražavajući svoja nezadovoljstva drugima ujedno vrijeđajući te druge oko sebe, u potpunosti je ostvaren s pozitivnim rezultatom o čemu svjedoči i provedena refleksija.

Zahvaljujemo ravnateljici škole, prof. Kseniji Juras-Vujanović i  nastavnici Martini Hrali na ostvarenoj suradnji i, naravno,  učenicima koji su rado sudjelovali u radionici.

Željka Orban, prof. mentor