Iako se može činiti kao zastarjelo, pisanje pisama vrlo je korisno kada je riječ o izražavanju vlastitih misli i emocija. Pisanje rukom donosi osjećaj povezanosti s osobom kojoj pišemo, a osim prenošenja informacija uspostavlja i komunikaciju koja uključuje pažljivo biranje riječi, misli i osjećaja. Pisanje usporava tempo, što nam omogućuje da se bolje izrazimo i povežemo s našim unutarnjim svijetom. U današnjem digitalnom dobu, gdje su poruke udaljene samo jedan klik i gdje komunikacija teče brzinom svjetlosti, pisanje pisama postalo je gotovo zaboravljena vještina.
Kao tekstna vrsta pismo je sastavni dio Kurikula za hrvatski jezik u 2. razredu srednje škole, stoga su se učenici 2. a i b razreda opće gimnazije na Dan zaljubljenih nakon teorijskog dijela upustili u avanturu praktičnog. Pod vodstvom prof. Željke Orban i školskog knjižničara Josipa Hrženjaka u motivacijskom dijelu sata istraživali su i analizirali ljubavna pisma poznatih osoba i hrvatskih književnika. Tako su se na popisu izabranih našla pisma Augusta Šenoe upućena njegovoj Slavi, Franza Kafke Mileni Jesenskoj, Fride Kahlo Diegu Riveri, Jimija Hendrixa nepoznatoj djevojci i mnoga druga. Inspirirani pročitanim, ali i vlastitim emocijama, pisali su pisma voljenim osobama koja su izložena na panou u školskoj knjižnici.
Autorica teksta: Željka Orban, prof.









