Kao jedna riječ pišu se:

a) niječni oblici prezenta glagola biti: nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu

b) niječni oblici prezenta glagola htjeti: neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće

c) niječni oblici prezenta glagola imati: nemam, nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju

d) niječni imperativni oblici: nemoj, nemojmo, nemojte, nemaj, nemajmo, nemajte

e) glagoli u kojima je ne- dio osnove: negodovati, nenavidjeti, nedostajati, nestati, nestajati (i svi njihovi oblici)

f) množinski oblici glagola biti u aoristu: bismo, biste, biše

g) množinski oblici glagola biti u kondicionalu: bismo, biste

h) naglašeni i nenaglašeni oblik prezenta glagola htjeti: hoću, hoćeš, hoće, hoćemo, hoćete, hoće; ćemo, ćete

Kao dvije ili više riječi pišu se:

a) zanijekani glagoli: ne jedete, ne radiš, ne sjedimo, ne spavam, ne trče, ne uči, ne bih, ne bi, ne bismo, ne biste

b) složeni glagolski oblici: bila sam posjetila, budu obećali, donijeli su, drhtat će, ići ćete, radio sam, spavao je, učio bih

Sa spojnicom se pišu dva glagolska oblika između kojih postoji odnos i-i ili ili-ili: hoćeš-nećeš, hoću-neću, peri-deri, povuci-potegni, rekla-kazala, stani-pani, ulazi-izlazi

Između dviju glagolskih sastavnica od kojih je najmanje jedna višerječna umjesto spojnice piše se crtica: hoteći – ne hoteći, htijući – ne htijući, htio – ne htio, htjela – ne htjela, drž – ne daj, idi mi – dođi mi, mogao – ne mogao, možeš – ne možeš, išao – ne išao, znao – ne znao, volio – ne volio, našao – ne našao

Autorica: Željka Orban, prof.