Kao jedna riječ pišu se:
a) glavni brojevi
– stotice do 1000: sto ili stotinu, dvjesto (ili dvjesta S), tristo (ili trista S), četiristo, petsto, šesto, sedamsto, osamsto, devetsto…
Stotice do 1000 mogu se pisati i kao sveza glavnoga broja i imenice stotina: četiri stotine, devet stotina…
b) brojevni pridjevi: dvadesetšestogodišnji, dvadesetčetverosatni tridesetsedmominutni, šezdesetosekundni, sedamdesetdvometarski, desetopostotni, dvoipolgodišnji, petoipolsatni, petojezični, četrnaestokaratni, peterokratan/petokratan, dvočetvrtinski, dvoznamenkasti…
c) brojevne imenice: devedesetdevetorica, osamdesete…
Kao dvije ili više riječi pišu se:
a) glavni brojevi
– koji imaju jedinice, desetice, stotice, tisućice itd.: dvadeset sedam, pedeset četiri, devetsto devedeset devet, tisuću tristo jedanaest, milijun petsto trideset tisuća sedamsto četrdeset četiri, dvije milijarde trideset tri milijuna četiristo dvadeset šest tisuća dvadeset tri…
Višerječni glavni brojevi mogu se pisati i s veznikom i ispred zadnje riječi: dvadeset i jedan, petsto četrdeset i osam, tisuću devetsto sedamdeset i četiri…
- stotice do 1000: dvije stotine, tri stotine, četiri stotine, pet stotina, šest stotina…
Stotice do 1000 mogu se pisati i kao jednorječnice: sto ili stotinu, dvjesto, tristo, četiristo, petsto, šesto, sedamsto, osamsto, devetsto
b) redni brojevi
– koji imaju jedinice, desetice, stotice, tisućice itd.: dvadeset sedmi, pedeset četvrti, šezdeset prvi, devedeset deveti, sto sedamnaesti, dvjesto četrdeset treći, devet tisuća devetsto devedeset deveti, tisuću prvi…
Višerječni redni brojevi mogu se pisati i s veznikom i ispred zadnje riječi: dvadeset i prvi, petsto četrdeset i osmi, tisuću devetsto sedamdeset i četvrti…
c) sveza riječi od kojih je jedna broj
– sveza glavnoga broja i brojevne imenice kojom se zapisuje razlomak: jedna polovina (1/2), jedna trećina (1/3) …
– sveza glavnoga broja i čestice puta: dva puta, tri puta, osam puta, dvanaest puta, šezdeset sedam puta, tisuću puta
– sveza rednoga broja i čestice put: prvi put, deveti put, sedamnaesti put, stočetrdeseti put, petsto dvadeset osmi put…
Sa spojnicom se pišu:
a) dvije sastavnice kojima se izražava približna vrijednost, a svaka ima svoj naglasak: dva-tri, sto-dvjesto, tisuću-dvije, milijun-dva, četvero-petero…
Između dviju brojevnih riječi od kojih je najmanje jedna višerječna i kojima se izražava približna vrijednost umjesto spojnice piše se crtica: Dođi za deset – petnaest minuta.
b) dvije sastavnice kojima se izražava približna vrijednost, a svaka ima svoj naglasak: čašica-dvije, dan-dva, sat-dva, tisuća-dvije, tjedan-dva…
Između dviju imenica i imenice kojima se izražava približna vrijednost umjesto spojnice piše se crtica: pola sata – sat, dvije i pol – tri godine…
Autorica: Željka Orban, prof.