U tjednu od 10 do 14. studenog, Srednja škola Marka Marulića Slatina kroz različite je aktivnosti obilježila Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. 12. studenog, u školskoj je knjižnici održan okrugli stol s profesorom povijesti Dinom Matazom, koji je s učenicima razgovarao o lokalnoj povijesti Domovinskog rata na slatinskom području, a 13. studenog učenici završnih razreda u POU Slatina sudjelovali su na projekciji filma dokumentarnog filma „260 dana“. Film, snimljen prema romanu Marijana Gubine, donosi potresno svjedočanstvo o djetinjstvu obilježenom ratom i 260 dana zatočeništva njegove obitelji u Dalju. Kroz osobnu priču, učenici su mogli vidjeti kako rat mijenja živote preko noći i koliko su snaga, hrabrost i oprost važni za nastavak života nakon najtežih trauma. 14. studenog, Srednja škola Marka Marulića Slatina ugostila je Davora Batraca – Keksa, vukovarskog branitelja iz Našica. Prepun hol škole pozdravio je ravnatelj Srednje škole Marka Marulića Slatina, prof. Alen Đurasek istaknuvši važnost obilježavanja ovog datuma koji je postao simbolom velike žrtve, teških stradanja i nikad zaboravljenih zločina, ali i podsjetio sve učenike na značaj hrvatskog nacionalnog identiteta kao osnovnog temelja za razvoj bolje budućnosti. Svim nazočnima obratio se i školski knjižničar, prof. Josip Hrženjak koji je najavio hrvatskog branitelja, autora knjige Na bojištu sjećanja, predsjednika udruge vukovarskih veterana Našice te predsjednika nogometnog kluba „NK Motičina“ – Davora Batraca Keksa. Razgovor s Davorom i put kroz teško, ali njegovom vizurom optimistično svjedočanstvo vodila je organizatorica navedenog susreta prof. Ana Buljan naglasivši simboliku 18. studenog u Davorovu životu. Naime, Davor toga dana ima rođendan, a dan je to i pada Vukovara za koji se upravo Davor borio do zadnjih minuta jer ipak, navodi on „vladalo je ono, dok smo živi ima nade“. Svoj ratni put taj je dobrodušni heroj započeo kao mladić i bjegunac iz JNA na Korčuli u kolovozu 1991. godine nakon čega srčano brani Grad heroj sve do simboličnog i Davoru najtužnijeg rođendana, 18. studenog 1991. Nakon pada grada, Davora odvode u logor u Stajićevo pa u Niš ili, Davorovim riječima, „prolazim put kroz pakao i nazad“. Suzama u očima, ali srcem punim ljubavi i ponosa, kazivao je Davor učenicima svoja traumatska iskustva u navedenim logorima, a upravo mu ondje i sude za ranije spomenuti bijeg te ga upućuju za Beograd odredivši mu kaznu od dugih šest godina. Međutim, po dolasku u Beograd ostvaruje se Davorova najveća i do tada nedostižna želja – razmjena i put prema voljenoj mu domovini. Trenutak kada na hrvatskom tlu uviđa simbol šahovnice, Davor, uvijek humoristično, smireno i simpatično uspoređuje s osjećajem od „milion dolara“. Simboli hrabrosti, mladosti, žrtve, vjere i nadasve ljubavi prema domovini, ali i svojevrsni ideal čovječnosti utkani su ovog vukovarskog branitelja, zaključili su svi nazočni. Uvidjevši Davorov optimizam, smirenost, srdačnost, humor i skrušenost te ljubav prema domovini i ljudima, učenici Srednje škole Marka Marulića Slatina zahvalili su Davoru na svemu istaknuvši kako smo upravo zbog njega i svih njemu sličnih, danas sretni i ponosni ljudi. „Neka se nikad ne zaboravi i neka se bojišta nikad više ne ponove!“ istaknula je i zaključila prof. Ana Buljan.
Autori teksta: Ana Buljan, prof., Josip Hrženjak, prof.
