Petnaesta županijska Smota projekata iz Građanskog odgoja i obrazovanja Virovitičko-podravske županije

U subotu, 28. ožujka 2026. u Srednjoj školi Marka Marulića Slatina održana je petnaesta Smotra projekata iz područja Građanskog odgoja i obrazovanja i drugih međupredmetnih tema Virovitičko-podravske županije. Nazočne su pozdravili ravnatelj Srednje škole Marka Marulića Slatina Alen Đurasek i dogradonačelnik Grada Slatine Ivan Drokan. Na smotri se predstavilo šest projekta od kojih je županijsko povjerenstvo, uz određena poboljšanja, predložilo pet za sudjelovanje na državnoj Smotri: Isključi ekran – uključi prirodu, Krv nije voda!, Puna baterija, prazno tijelo, Stil je jak kad je eko znak! te Moda prolazi, otpad ostaje. Smotru je promatralo dvadesetak profesora i nastavnika – članova županijskog aktiva za Građanski odgoj i obrazovanje. Tijekom proteklih petnaest godina na smotrama je predstavljeno 89 projekta na kojima je radilo 356 učenika i više od 30 različitih mentora. Svi učenici i mentori dobili su dar jedne naše izdavačke kuće.

Predstavljeni projekti

Osnovna škola

Predmetna nastava

1. projekt:

Isključi ekran – uključi prirodu

Škola: OŠ Eugena Kumičića Slatina

Voditeljice: Ivana Strupar, mag.educ.philol.croat., učitelj mentor i Renata Grahovac, učiteljica razredne nastave, učitelj savjetnik

Učenici:
Luka Jovanić, 5.a

Alisa Relić, 5.a

Ana Kokorić, 5.a

David Venus, 5.a

2. projekt:

Krv nije voda!

Škola: OŠ Mikleuš

Voditeljica: Barbara Vidović Volenik, mentor

Učenici:
Lana Lukić, 8.r.

Luka Dubaić, 8.r.

Melani Pranjić, 8.r.

Paola Dunković, 8.r.

3. projekt:

Torba za đaka ipak nije laka

Škola: OŠ Ivane Brlić-Mažuranić Virovitica

Voditelji: Danijela Žarković i Krešimir Vrkić

Učenici:
Emila Karol Grubić

Filip Valečić

Lea Mikina

Sara Nađ

Srednja škola

1. projekt:

Puna baterija, prazno tijelo

Škola: Škola: SŠ Marka Marulića Slatina

Voditeljica: Iva Idek, mag. educ. philol. croat.

Učenici:
Lana Benko, 2.a

Nikol Boršić, 2.b

Karla Horvat, 2.a

Lana Košćak, 2.a

2. projekt:

Stil je jak kad je eko znak!

Škola: Škola: SŠ Marka Marulića Slatina

Voditeljice: Ksenija Rastija, mag. inf. i Željka Orban, prof. hrvatskog jezika i književnosti, prof. savjetnica

Učenici:
Franka Martinović, 1. a

Ivona Ljubas, 1. b

Karlo Drokan, 3.a

Domagoj Drokan, 3.a

3. projekt:

Moda prolazi, otpad ostaje

Škola: Gimnazija Petra Preradovića u Virovitici,

Voditelj: Goran Knežević, nastavnik sociologije i politike i gospodarstva, mag. soc.

Učenici:
Dominik Jonaš, 4.a

Lana Ojurović, 4.a

Petra Kiralj, 4.a

Terezija Benko,4.a

Županijsko povjerenstvo:

Zorislav Jelenčić

Dario Kovač

Andrej Hodonj

Ljiljana Main

Opisnice:

Osnovna škola

Predmetna nastava

Isključi ekran – uključi prirodu

Škola:

Osnovna škola Eugena Kumičića Slatina

Ulica Dobriše Cesarića 24, 33520 Slatina

Telefon/telefax: 033 551- 213

e-mail: ivana.strupar@skole.hr

Os-eugena.kumicica@vt.t-com.hr

Voditeljice: Ivana Strupar, mag.educ.philol.croat., učitelj mentor i Renata Grahovac, učiteljica razredne nastave, učitelj savjetnik

Učenici:

Luka Jovanić, 5.a

Alisa Relić, 5.a

Ana Kokorić, 5.a

David Venus, 5.a

Maris Rešetar, 3.c

Tematsko područje: društvena zajednica

Cilj:

Povezati djecu s prirodom kroz igru i istraživanje.
Razvijati socijalne vještine i timski rad.
Razvijanje sposobnosti rješavanja problema.
Smanjiti ovisnost o mobitelima, tabletima i računalima.
Povezati školu, roditelje i lokalnu zajednicu.

Očekivani ishodi učenja i kompetencija/e koje su razvijene u projektu:

-prepoznavanje i imenovanje problema,
-samovrednovanje i vrednovanje rada pojedinca i skupine,
-razvoj vještina istraživanja, prezentacije, timskog rada,
-provođenje istraživanja, prikupljanje, obrada i analiza podataka.

Opis

Izbor i istraživanje problema

U današnje vrijeme mobiteli su postali neizostavan dio svakodnevnog života djece i mladih. Koristimo ih za igranje igrica, gledanje videozapisa, dopisivanje s prijateljima i učenje. Iako mobiteli mogu biti korisni, njihovo prečesto korištenje može dovesti do toga da djeca sve manje vremena provode na otvorenom, u igri i kretanju na svježem zraku. Boravak u prirodi i tjelesna aktivnost vrlo su važni za zdravlje, pravilan razvoj i dobro raspoloženje djece.

Na satu razrednika, ali i na ostalim predmetima, često razgovaramo o ovome problemu, a kroz mnogo razgovora s razrednicom te ostalim učiteljima, shvatili smo da je prekomjerno korištenje mobitela postao ozbiljan problem.

Zbog toga smo kao problem ovog istraživanja odabrali ispitati koliko učenici koriste mobitele te koliko vremena provode vani. Željeli smo saznati imaju li učenici navike redovitog boravka na otvorenom ili većinu slobodnog vremena provode uz mobitel.

Za početak, istraživanjem ćemo pokušati utvrditi postoji li povezanost između dugotrajnog korištenja mobitela i smanjenog vremena provedenog u igri na otvorenom te je provedena anketa u našoj školi o važnosti ovog problema, odnosno koliko učenici naše škole zaista provode vremena na mobitelima i društvenim mrežama.

Osim ankete, podatke o ovome problemu pronašli smo istražujući stručne članke na internetu, proučavajući Konvenciju o dječjim pravima i Ustav Republike Hrvatske, obavljajući intervjua sa školskom psihologinjom i u razgovoru s učiteljima i roditeljima.

Cilj ovog rada je podići svijest o važnosti ravnoteže između korištenja tehnologije i zdravog, aktivnog načina života.

Moguća rješenja problema

Nakon dobivenih rezultata prikupljenih anketnim ispitivanjem, ustanovili smo da je ovisnost o mobitelima i društvenim mrežama veliki problem današnjeg modernog društva pa smo zato počeli razmišljati kako možemo riješiti ovaj problem.

Predložili smo nekoliko mogućih rješenja:

Organiziranje predavanja i edukacija o utjecaju ekrana na zdravlje: moguće je organizirati eudukativna predavanja na kojima će učenici učiti o lošem utjecaju ekrana na zdravlje – primjerice, vid, san, koncentraciju. Pozitivne strane ovog mogućeg rješenja su da djeca uče zašto previše ekrana nije dobro, pomaže očuvanju zdravlja očiju, sna i koncentracije, djeca lakše razumiju važnost ravnoteže između tehnologije i prirode, razgovori u razredu potiču razmišljanje i suradnju. Negativne strane su da većina djece ne primjenjuju naučeno u praksi, predavanja mogu biti dosadna ako nisu zanimljivo vođena, potrebno je vrijeme i priprema učitelja, a bez podrške roditelja učinak može biti manji. Dakle, edukacija je korisna jer djeci objašnjava štetnost prekomjernog korištenja ekrana, ali je najuspješnija kada se poveže s praktičnim primjerima i podrškom roditelja, a to često nije lako ostvarivo.
Ograničavanje vremena pred ekranima: Dogovor u obitelji o vremenskim ograničenjima za mobitele, računala i televiziju. Uvođenje “dana bez ekrana” jednom tjedno. Pozitivne strane ovog mogućeg rješenja su bolji san kod djece te manje umora, bolja koncentracija u školi. Negativne strane ovog rješenja su da roditelji ponekad nemaju vremena zbog poslovnih obveza te je teško uskladiti obiteljske obveze, a i djeca nemaju ponuđene aktivnosti kojima bi se bavili u slobodno vrijeme.
Provedba radionica i zabavnih aktivnosti u prirodi kroz poticanje zdravog načina života: Škola i lokalna zajednica mogu organizirati kreativne radionice, izlete, šetnje ili nastavu na otvorenom. Time se potiče učenike da više vremena provode u parkovima i šumama, a potiče se i razvoj zdravih navika kroz sportske aktivnosti, vožnje bicikla, igre na otvorenom i druženja uživo. Zamjenjuje se vrijeme pred ekranom kreativnim aktivnostima (crtanje, čitanje, vrtlarenje), uređenjem parkova, igrališta i zelenih površina ili organiziranjem ekoloških akcija poput sadnje drveća ili čišćenja prirode. Pozitivno je jer se djeca ovim aktivnostima mobu baviti i u sklopu škole, ali i nakon škole, kroz aktivnosti koje se provode u lokalnoj zajednici. Kroz igru na otvorenom djeca postaju zdravija, bolje raspoložena, više se druže s prijateljima uživo, uče na zanimljiv način,, razvijaju svoje talente i kreativnost.

Najbolji pristup rješenju problema

Raspravljajući o mogućim rješenjima problema pretjeranog korištenja tehnologije i nedostatak zdravog, aktivnog načina života, kao projektni tim su uočili rješenje kojem nisu pronašli negativne strane – provedba radionica i zabavnih aktivnosti u prirodi kroz poticanje zdravog načina života.

Učenici će na Satu razrednika provesti zabavne aktivnosti – igranje društvenih igara, pričanje priča, uređenje školskog plastenika, igre na otvorenome, te će se povezati s lokalnom zajednicom, primjerice s udrugom Društvo „Naša djeca“ Slatina sudjelovat će u aktivnosti Izlet u nepoznato, s Biciklističkim klubom će sudjelovati u organiziranim vožnjama, s Odredom Izviđača Lisice sudjelovat će u čišćenju okoliša i zelenih površina. Također, učenici će potaknuti pozitivnom primjerima, sudjelovati u vlastitim Ekološkim akcijama, naslikati odabranom likovnom tehnikom neki motiv iz aktivnosti koji ih se dojmio. Na satovima razredne zajednice, učenici će proučavali narodne izreke koje su mogli povezati s mudrim izrekama o zdravom načinu života. Ovom rješenju učenici nisu pronašli negativne strane.

Plan djelovanja

Plan djelovanja uključuje niz aktivnosti, prvenstveno razgovora i dogovora oko ostvarivanja predložene ideje o održavanju zabavni, rekreativnih i sportskih aktivnosti na otvorenom kako bi podigli svijest o važnosti ravnoteže između korištenja tehnologije i zdravog, aktivnog načina života.

Učenici su proveli anketu u drugim razredima naše škole kako bi saznali koliko vremena tijekom dana provode na mobitelu, koje sadržaje gledaju, koje društvene mreže prate. Nakon rezultata ankete učenici su zajedno definirali ciljeve, a to je smanjiti vrijeme provedeno pred ekranima, potaknuti aktivnu igru, kretanje i druženje, razvijati socijalne vještine i kreativnost djece te povećati interes za aktivnosti bez digitalnih uređaja.

Nakon toga slijedilo je upoznavanje roditelja na roditeljskom sastanku s istraživanim problemom, izrada tjednog mjesečnog rasporeda aktivnosti, priprema prostora (dvorište, park, dvorana, učionica bez tehnologije), informiranje djece i roditelja o ciljevima i pravilima (bez mobitela tijekom aktivnosti)

Uslijedila je provedba zabavnih aktivnosti:

a) igre i druženje na otvorenom: organizirane sportske igre, sudjelovanje u šetnji i bicikliranje u sklopu obilježavanja Hrvatskog olimpijskog dana, izlet u Noskovačku Dubravu, igre i aktivnosti u suradnji s udrugom Društvo „Naša djeca“ Slatina (šetnja u sklopu aktivnosti Izlet u nepoznato), rad u školskom plasteniku, izrada hranilica za ptice, ekološke akcije čišćenja školskog okoliša, slobodne igre uz nadzor u suradnji s Biciklističkim klubom (biciklizam), organizacija akcije čišćenja okoliša i zelenih površina u suradnji s Odredom Izviđača Lisice, kreativna radionica u suradnji s učenicima iz Posebnog odjela naše škole.

b) društvene igre bez ekrana – na Satu razrednika učenici su igrali Čovječe ne ljuti se, pokvareni telefon, gluhi telefoni, pantomima, tradicionalne igre (gumi-gumi, školice, skrivača) te igre pokretima koje su sami osmislili.

c) zabavne i edukativne aktivnosti na izvannastavnoj aktivnosti Dječji forum „Mladost“ koji se bavi proučavanjem dječjim prava te promicanjem aktivnog i zdravog načina života kroz aktivnosti prilagođene (modeliranje, izrada rukotvorina, dramske i glazbene igre, pričanje priča i osmišljavanje igrokaza; sudjelovanje na likovno-literarnom Natječaju „Poznajem dječja prava“ gdje su se djeca u slobodo vrijeme likovno i literarno izražavala te tako korisno utrošili slobodno vrijeme bez ekrana; sudjelovanje na priredbi u lokalnoj zajednici povodom blagdana Svetog Nikole; provođenje Erasmus radionice o prijateljstvu s prijateljima iz Rumunjske; učenje o prometnim pravilima u sklopu Programa osposobljavanja za upravljanje biciklom.

Djeca su bila motivirana vođenjem izazova i nagrada (zahvalnice, pohvale), uključivanjem djece u osmišljavanje igara te timskim radom i jačanjem prijateljskih veza.

Ostvareni rezultati

Zahvaljujući održavanju različitih aktivnosti na otvorenome uz igru i druženje, provedena završna anketa među učenicima pokazala je pozitivne rezultate te je postignuto smanjenje vremena pred ekranima, djeca su pokazala manju potrebu za korištenjem mobitela, tableta i računala u slobodno vrijeme. Povećana je tjelesna aktivnost kroz redovito sudjelovanje u igrama i sportskim aktivnostima na otvorenom, što je povećalo i kondiciju djece. Razvijene su socijalne i timske vještina, djeca su kroz igre i timske izazove razvila suradnju, komunikaciju i sposobnost rješavanja problema u grupi. Povećan je interes za prirodu i okoliš jer su aktivnosti u prirodi potaknule su znatiželju, pažnju prema okolišu i osjećaj povezanosti s prirodom. Potaknuta je kreativnost i samostalnost jer su radionice i kreativne igre povećale dječju kreativnost, maštovitost i sposobnost samostalnog osmišljavanja aktivnosti. Postignuta su pozitivna emocionalna iskustva jer su djeca izrazila zadovoljstvo i uživanje u druženju, smanjen osjećaj stresa i veću emocionalnu ravnotežu

Predstavljanje projekta

Projekt je predstavljen školskoj zajednici na internetskoj stranici osnovne škole kao i razrednim zajednicama drugih razreda osnovne škole u kojoj se građanski projekt provodio od rujna 2025.g. Projekt je predstavljen na Učiteljskom vijeću Osnovne škole Eugena Kumičića Slatina, Roditeljskom sastanku učenika 5.a i 3.c razreda, Vijeću roditelja i Vijeću učenika. Putem članaka i gostovanjem na lokalnom mediju (Radiju Slatini) obavijestit ćemo zainteresiranu javnost o djelovanju članova projekta i njihovom cilju.

Krv nije voda!

Škola:

Osnovna škola Mikleuš

Školska 13, 33514 Čačinci

Telefon/telefax: 033 400-297 ; 0994006521

e-mail: barbara.vidovic1@skole.hr

ured@os-mikleus.skole.hr

Voditeljica: Barbara Vidović Volenik, mentor.

Učenici:

Učenici koji su sudjelovali u izradi projekta su: Lana Lukić (8.r), Luka Dubaić (8.r), Vanesa Dubaić(8.r), Paola Dunković (8.r), Melani Pranjić (8.r), Ena Nerovčić(8.r), Maja Funtek(8.r), Lara Fadljević (7.r), Anja Kokoška (7.r)

Učenici koji će predstavljati projekt na smotri su: Lana Lukić(8.r), Luka Dubaić(8.r), Melani Pranjić(8.r) i Paola Dunković(8.r)

Tematsko područje: Humanističko područje, Zdravlje i zdrav život

Cilj:

– osvijestiti učenike o važnosti dobrovoljnog darivanja krvi u zajednici

– potaknuti učenike na humanost i pomaganje drugima

– osim da se sami osvijeste o važnosti darivanja krvi, te danas sutra i sami postanu darivatelji, potaknuti i svoje roditelje da čine isto

Opis

Izbor i istraživanje problema

Tema našeg projekta je Krv nije voda! Naime, prvi dan nastave 8.9. išli smo na terensku nastavu u Vukovar. Najviše nas je potresla Bolnica i teško je bilo shvatiti kako je bolnica mjesecima funkcionirala, kako su se u njoj odvijale operacije, rađala djeca, njegovali ranjenici….Na koji način su prikupljali krvne pripravke, hranili sve ranjenike, održavali higijenske uvjete.

Vrativši se kući, čuli smo apel na lokalnom radiju kako nedostaje pojedinih krvnih grupa i kako se mole svi ljudi dobrog zdravlja da daruju krv. To nas je potaklo da proučimo kakva je situacija u našoj općini. U suradnji s Crvenim križem Slatina saznali smo da na području opčine Mikleuš ima 25 dobrovoljnih darivatelja krvi. Ukupan broj stanovnika je 1076, što znači da je zastupljenost dobrovoljnih darivatelja krvi 2.3% posto. Ovo nam je bio alarmantan podatak i pokazatelj kako u našoj općini stanovnici nisu dovoljno osviješteni ovom problematikom, stoga smo zaključili kako bi nešto trebalo poduzeti. Odlučili smo djelovati kao škola jer je upravo uloga škole ne samo obrazovna, već i odgojna. Kako bismo se dodatno uvjerili u postojanje problematike, odlučili smo provesti anketu među djelatnicima naše škole, učenicima od 5.-8.r, te roditeljima. (pokazati i iščitati podatke iz ankete s panoa). Došli smo do zanimljivih rezultata. Naime, većina učenika je čula za dobrovoljno darivanje krvi, samo 4 roditelja (od ukupno 79 roditelja) daruje krv , većina ne zna svoju krvnu grupu, te se pola učenika izjasnilo da kad postanu punoljetni žele biti dobrovoljni darivatelji krvi.

Što se tiče djelatnika naše škole, od njih 21, 8 ih daruje krv, svi znaju koja su krvna grupa, te je njih 13 upoznato s benefitima istoga.

Anketa roditelja pokazala je da su većina roditelja mlađe životne dobi, njih devet je dobrovoljnih darivatelja, više od 50% je upoznato s benefitima dobrovoljnog darivanja krvi, te je njih 60% zdravstveno sposobno darivati krv.

Rezultati ankete pokazali su nam kako je problem darivanja krvi problem naše zajednice, međutim, sudeći po sve učestalijim apelima u medijima upućenih od Zavoda za transfuziju, možemo sa sigurnošću reći kako je ono problem i na državnoj razini.

Također smo uzeli u obzir i zakonske okvire Republike Hrvatske –Zakon o krvi i krvnim pripravcima (NN79/06 i 124/11), Zakon o radu čl. 57. st. 5 (NN 137/04) u kojem dobrovoljni darivatelji krvi imaju pravo na 1 ili 2 dana plaćenog dopusta,-zavisi o kelektivnom ugovoru. Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju čl. 14a. stavak1. točka 3 (NN 85/06, NN 150/08) u kojem muškarci koji su krv darovali više od 35 puta i žene koje su darovale krv više od 25 puta imaju pravo na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje. EU strategija o dobrovoljnom darivanju krvi temelji se na principima dobrovoljnog i neplaćenog darivanja s ciljem osiguranja sigurnosti, kvalitete i samodostatnosti opskrbe krvlju u svim državama članicama.

Na temelju svega prikazanom zaključak naše skupine bio je da je nužno na vrijeme osvijestiti sve učenike naše škole i njihove roditelje o važnosti dobrovoljnog darivanja krvi i na taj način educirati ih i pripremiti da kad postanu punoljetni i sami budu dobrovoljni darivatelji, a dotad potaknuti vlastite roditelje, rodbinu i poznanike na isto. Ne zaboravimo kako je ovo čin humanosti, jedini izvor krvi kao lijeka je čovjek. Jedna doza krvi može spasiti 3 života.( pokazati na panou) Stoga i sami ovisimo o četirima načelima darivanja krvi, a to su solidarno, dobrovoljno, besplatno i anonimno.( pokazati na panou)

Moguća rješenja problema

Kao što je Lana rekla, našim istraživanjem utvrdili smo postojanje problematike vezane uz nedovoljnu osviještenost važnosti darivanja krvi na području naše općine, stoga smo počeli razmatrati na koje bismo načine mogle pozitivno djelovati na rješavanje istog.

Predložili smo nekoliko mogućih rješenja:

Moguće rješenje (pokazati na panou) kreirati na društvenim mrežama grupu koja će okupljati naše učenike, nastavnike i roditelje te ih informirati o važnosti dobrovoljnog darivanja krvi. Redovito bi objavljivali termine dobrovoljnog darivanja krvi, edukacijske materijale, poveznice na web stranice s podrškom o navedenoj tematici. Tražili bismo mišljenja učenika, njihovih roditelja, navodili pozitivne priče. Iako nam se na prvu učinilo kao odlična ideja, ova javna politika nije odabrana jer smo svjesni da iako će se učenici uključiti u grupu, ne znači da će aktivno pratiti objave jer upravo naša stalna prisutnost na mrežama daje nam slobodu odabira sadržaja prema vlastitom interesu, a ova grupa neće sigurno biti dovoljno primamljiva da bi je svi pratili aktivno. S druge strane isto vrijedi za nastavnike i roditelje koji ne provode toliko vremena na društvenim mrežama zbog zaposlenosti i obaveza koje imaju tijekom dana.
Moguće rješenje: osmisliti međupredmetni projekt koji će u sklopu određenih nastavnih predmeta provoditi nastavnici na nastavi, u okviru predmetnih kurikuluma, a stručna služba na satovima razrednika. Kroz projekt nastavnici ne samo da bi realizirali odgojno-obrazovne ishode iz predmetnih kurikula, nego bi osnažili suradnju, komunikaciju naših učenika te ostvarili korelaciju među predmetima. Međutim svijest o tome da smo mala škola i imamo jako puno učitelja koji rade na više škola te se neki uopće ne susreću ovu predloženu politiku smo preispitali i zaključili da nije prihvatljiva.
Moguće rješenje: djelovati na školskoj razini kroz izvanastavnu aktivnost za koju smo predložili naziv Krv nije voda! Zamišljenim aktivnostima u ovoj politici učiteljica bi učenike upoznala sa građom krvi, koji su razlozi zbog kojih pojedine osobe ne mogu darivati krv-različite bolesti, suradnja s Gradskim društvom Crvenog križa Slatina educirali bi učenike te njihove roditelje o važnosti dobrovoljnog darivanja krvi u zajednici. Učenici bi posjetili Edukacijski centar Hrvatskog crvenog križa u Zagrebu. Poticali na humanost i volontiranje. Ova javna politika nam se čini kao najbolje rješenje jer bi ovu izvannastavnu aktivnost pohađali učenici koje to zanima, kao i učiteljica koja se tome želi posvetiti.

Najbolji pristup rješenju problema

Odlučili za izvannastavnu aktivnost: Krv nije voda! Zajednički smo sa učiteljicom predlagali i planirali niz aktivnosti, radionice i edukacije u školi. Neke aktivnosti planirali smo na samom početku, a neke su se nametnule s vremenom i nakon ostvarenog kontakta s Gradskim društvom crvenog križa Slatina. Podrška Gradskog društva Slatina pokazala se kao neophodna i u konačnici dobra…

Plan djelovanja

Osim provedenih aktivnosti planiramo:

– Na facebook stranici škole objaviti termine akcija dobrovoljnog darivanja krvi na području Slatine.

– Održati edukativnu radionicu u udruzi Jaglac Orahovica. Kako bi i polaznike ove udruge s određenim intelektualnim oštećenjima osvijestili o važnosti dobrovoljnog darivanja krvi.

– Izraditi digitalni plakat na kojem će se nalaziti motivacijske poruke o Dobrovoljnom darivanju krvi

– Posjetiti dječji vrtić u Mikleušu i prezentirati im digitalni plakat na kojem će se nalaziti motivacijske poruke

– Napisati pisane uratke-intervju sa nekom bližnjom osobom koja je bila primorana primiti krv bilo zbog operacije ili nekog drugog događaja

– Nacrtati strip sa fazama u procesu samog darivanja krvi

Ostvareni rezultati

Učenici su radom na projektu istraživali i prikupljali informacije iz raznih izvora, razmjenjivali su iskustva o problemu, razvijali suradnju s drugim učenicima, kreirali, proveli i analizirali anketu, intervjuirali djelatnika naše škole koji je najviše darovao krv, sudjelovali su na radionicama, te su kreirali razne digitalne materijale, plakate, video, te sve objavljivali na stranici škole i facebook stranici škole.

Do sada smo:

Sastavili smo i proveli s učenicima, nastavnicima i roditeljima digitalni oblik ankete
Obilježili smo Dan dobrovoljnih darivatelja krvi
Proveli smo radionicu u kojoj smo se bavili problematikom zašto ljudi ne daju krv
Analizirali smo građu krvi te specifičnosti krvnih grupa i izradili digitalne plakate istih
Bili smo na terenskoj nastavi u Edukacijskom centru Hrvatskog crvenog križa u Zagrebu, gdje smo sudjelovali u radionici Opasnost prijeti-prevencija trgovanja ljudima, te smo mogli vidjeti medalje koje dobivaju dobrovoljni darivatelji krvi nakon 100.darivanja
Obavili smo intervju s našim zaposlenikom škole-pomoćno tehničkog osoblja Ilija Nikić
Sudjelovali smo u pripremi za natjecanje pomlatka crvenog križa u pružanju prve pomoći
Snimili smo film –sami proces dobrovoljnog darivanja krvi u Gradskom društvu crvenog križa u Slatini
Organizirali smo zajednički roditeljski sastanak za roditelje i nastavnike gdje je predsjednik Gradskog društva Slatina gos. Vlatko Jelenčić izlagao čime se društvo bavi, kome pomažu i kako i oni sami mogu doprinjeti lokalnoj zajednici. Njegov gost je bio gos. Anadin Delić koji je najviše puta darovao krv na području opčine Mikleuš te je ispričao vlastito svjedočanstvo.
Roditelji naših učenika, Mario i Suzana Hrženjak zajedno su darovali krv na akciji provedenoj u Virovitici, tu vijest podijelili smo na facebook stranici škole

Projekt je bio predstavljen

Sve provedene aktivnosti u projektu objavljeni su i dostupni na mrežnoj stranici škole (materijali su dostupni široj javnosti). Roditelji su informirani o projektu na roditeljskim sastancima, te upoznati s ovom problematikom ali i aktivnostima koje provodimo, te su educirani o problemu nedovoljnog broja dobrovoljnih darivatelja krvi. O aktivnostima u našem projektu upoznata je stručna služba škole, pedagoginja i ravnateljica škole.

Torba za đaka ipak nije laka

Škola:

Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić Virovitica

Tina Ujevića 18,33000 Virovitica

Telefon/telefax: 033/726-071

e-mail: danijela.zarkovic@skole.hr

Voditelji: Danijela Žarković i Krešimir Vrkić

Učenici:

Emila Karol Grubić, Filip Valečić, Lea Mikina, Sara Nađ, Luka Utješinović i Luka Vukman (osmi razred)

Tematsko područje: društvena zajednica

Cilj: Razvijanje znanja, vještina i stavova koji pripremaju i osposobljavaju učenike za zajednički rad i uključenost u promjene u užoj i široj zajednici. Razvijanje komunikacijskih i socijalnih vještina važnih za razvoj školske kulture kao odražavanje vrijednosti koje se izgrađuju tijekom vremena u školi. Poticati volontiranje i s Ukazati na posljedice koje preteške školske torbe imaju na učenike te prijedlog javne politike, odnosno rješenja problema preteških školskih torbi. Solidarno djelovanje učenika koji će postati dio njihova obrasca ponašanja za opće dobro

Opis

Izbor i istraživanje problema

Učenici naše škole svakodnevno nose preteške školske torbe. Prema preporukama stručnjaka, težina školske torbe ne bi smjela prelaziti 10–15% tjelesne mase učenika. Međutim, u praksi torbe često prelaze tu granicu.

Ovaj problem može uzrokovati bolove u leđima, loše držanje tijela, deformacije kralježnice i dugoročne zdravstvene posljedice. Ovo je javni problem jer Utječe na velik broj učenika, povezan je s organizacijom nastave i obrazovnim sustavom, a zdravlje djece odgovornost je škole i države. Prema smjernicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, škole su dužne osigurati sigurno i poticajno okruženje za učenike. Također, Ministarstvo zdravstva upozorava na važnost prevencije problema s kralježnicom kod djece školske dobi. Proveli smo istraživanje među učenicima osmih razreda naše škole (anketa među 43 učenika, vaganje školskih torbi, te razgovor s nastavnicima). Rezultati ankete: 69% učenika osjeća da im je torba preteška nekoliko puta tjedno, 63% učenika osjeća bolove povezane s nošenjem torbe, Prosječna težina torbe iznosi 6,5 kg, Najteža izmjerena torba imala je 8,2 kg. Zaključak istraživanja: Većina učenika nosi torbe teže od preporučene težine. Trenutno stanje u školi: nema školskih ormarića, nastavnici ne dopuštaju ostavljanje knjiga u učionici, raspored sati ponekad uključuje više teških predmeta u jednom danu. Ne postoji pravilnik koji regulira maksimalnu težinu školske torbe.

Moguća rješenja problema

Razmotrili smo sljedeća rješenja:

Uvođenje školskih ormarića
Digitalni udžbenici
Podjela udžbenika na dva dijela
Bolja organizacija rasporeda sati

Najbolji pristup rješenju problema

Predlažemo da škola:

Postavi ormariće za učenike od 5. do 8. razreda
Donese pravilnik o maksimalnoj težini školske torbe
Organizira edukaciju o pravilnom nošenju torbe

Cilj: zaštita zdravlja učenika i poboljšanje kvalitete školskog života..

Plan djelovanja

Kako ćemo provesti naš prijedlog?

Predstaviti rezultate ravnatelju škole. Razgovarati s ravnateljem, stručnim suradnicama i liječnicom školske medicine koja će održati predavanje za sve učenike predmetne nastave
Organizirati sastanak s Vijećem roditelja.
Motivirati učenike da se aktivno uključe u rješavanje problema; izrada plakata i Power Point prezentacija na temu školskih torbi te tematski uključiti u Sate razrednika. Rezultate ankete postaviti na mrežne stranice škole i društvene mreže.
Pokrenuti peticiju među učenicima.
Izraditi prezentaciju i informativne plakate.
Predložiti financijski plan nabave ormarića.

Ostvareni rezultati i predstavljanje projekta

Prezentacija na mrežnim stranicama škole te na različitim aktivima, uvođenje problematike u europske projekte te mogućnost komunikacije na europskoj razini.

Srednja škola

Puna baterija, prazno tijelo

Škola

Srednja škola Marka Marulića Slatina

Trg Ruđera Boškovića 16, 33520 Slatina

Telefon/telefaks: 033 551 449; faks: 033 551 577

E-pošta: iva.idek@skole.hr

ss.marka.marulica@gmail.com

Voditeljica projekta:

Iva Idek, mag. educ. philol. croat.

Učenici:

Lana Benko (2.a), Nikol Boršić (2.b), Karla Horvat (2.a), Lana Košćak (2.a)

Tematsko područje:

društvena zajednica

Cilj projekta:

osvijestiti mlade o odgovornom i umjerenom korištenju digitalne tehnologije
potaknuti na usvajanje zdravih životnih navika i kvalitetnog provođenja slobodnog vremena
potaknuti razvoj samokontrole i upravljanja vremenom
ojačati socijalne i komunikacijske kompetencije učenika te kvalitetu pisanog i usmenog izražavanja

Opis

Izbor i istraživanje problema:

Tijekom razgovora na satima Hrvatskoga jezika došli smo do zaključka da u suvremenom društvu digitalna tehnologija više nije samo alat – ona je postala okruženje u kojemu svi mi, a posebno djeca i mladi, odrastamo. U tom paradoksu življenja krije se temelj problema: tehnologija koja bi trebala služiti čovjeku nerijetko postaje čimbenik koji narušava kvalitetu svakodnevice.

Proveli smo anketu među učenicima kako bismo utvrdili koliko vremena provode na digitalnim uređajima i u koje svrhe ih najčešće koriste. Cilj ankete bio je ispitati povezanost tih navika s kvalitetom života učenika, njihovim slobodnim vremenom, hobijima i razinom svakodnevne aktivnosti. Rezultati su pokazali da velik broj učenika ne obavlja gotovo nikakve aktivnosti u slobodno vrijeme (hobije), a u prilog tomu ide činjenica da na mobilnim uređajima provode više od šest sati dnevno, najviše u svrhu dopisivanja. Anketa nam je pomogla da utvrdimo negativne strane uporabe digitalnih uređaja. Problem nije isključivo individualan, već ima izraženu i društvenu dimenziju. U školskom okruženju očituje se kroz smanjenu koncentraciju, pad motivacije, otežanu izravnu komunikaciju i slabiju uključenost u zajedničke aktivnosti. Također smo primijetili da učestala digitalna komunikacija, posebice dopisivanje, utječe na stil i kvalitetu pisanoga izražavanja učenika. U obiteljskom kontekstu dolazi do smanjenja kvalitetnog vremena provedenog u razgovoru i zajedničkim aktivnostima. Na razini zajednice primjetan je pad interesa za sport, boravak na otvorenom i volontiranje. Time se otvara prostor za širu raspravu o odgovornosti pojedinca, ali i o ulozi škole, roditelja i društva u oblikovanju zdravih navika.

Istražili smo koje najnovije politike provodi država. Kao najveći iskorak u okviru Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih ističu se izmjene i dopune Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera. Glavna izmjena je zabrana upotrebe mobilnih uređaja u osnovnim školama, u svim prostorijama škole, uključujući i vrijeme izvan nastave. Međutim, ta politika ne zahvaća nas, učenike srednjoškolske dobi. U srednjim školama ostavlja se mogućnost da škole vlastitim kućnim redom dodatno postrože pravila i zabrane upotrebu IKT-a i izvan nastave. Zato smo detaljno proučili kućni red Srednje škole Marka Marulića Slatina u kojemu stoji da je zabranjeno: neetično korištenje fotoaparata, mobitela i sličnih uređaja, neetično korištenje i zlouporaba računala i interneta, kao i neovlašteno objavljivanje podataka drugih učenika i radnika Škole, korištenje mobilnih uređaja na nastavi, osim u edukativne svrhe (ako tako procijeni predmetni nastavnik) ili kao medicinsko pomagalo. Također, Ministarstvo kulture provodi pilot-projekt Kulturna iskaznica čiji je cilj stvoriti navike korištenja kulturnih sadržaja, što može biti pozitivan pomak u kvalitetnijem iskorištavanju slobodnog vremena. Međutim, iskaznica je namijenjena samo za određenu dobnu skupinu, a to su oni koji u 2026. godini navršavaju 18 godina.

U okviru lokalne zajednice postoje brojne udruge i ustanove koje pružaju mogućnost da mladi kvalitetnije iskoriste svoje slobodno vrijeme, međutim problem u okviru školske zajednice i dalje postoji.

Na temelju prikupljenih informacija zaključili smo da je mladima potrebno ponuditi više zanimljivih sadržaja u prostoru naše škole koji bi ih potaknuli da manje posežu za mobilnim i drugim digitalnim uređajima tijekom školskih odmora te da se aktivnije uključe u svakodnevni društveni i kulturni život školske zajednice.

Moguća rješenja problema:

Nakon provedenih istraživanja i ankete predlažemo četiri moguća rješenja problema:

Pokrenuti izvannastavnu aktivnost koja bi povezivala očuvanje pisanoga naslijeđa i razvijanje nove vještine – lijepoga pisanja (krasopis). Digitalna komunikacija negativno se odražava na vještinu pisanja, prvenstveno rukom pisane tekstove jer mladi sve češće izostavljaju dijakritičke znakove (č, š, ž, ć, đ), po uzoru na tipkanje, a rukopis je sve neuredniji. Kroz ovu politiku nastavnici hrvatskoga jezika i stručni suradnici (knjižničar, psiholog, pedagog) radionicama i vježbama pisanja poticali bi razvoj fine motorike, kreativnosti, a ujedno bi unaprjeđivali koncentraciju, strpljivost te čitkost i estetsku vrijednost rukopisa. Aktivnost bi ujedno imala cilj njegovati hrvatsku pisanu baštinu, osobito glagoljicu, kao važnog dijela nacionalnoga identiteta. Iako nam se ova zamisao najviše svidjela, odbacili smo je zbog nedostataka koji se tiču organizacijskih i motivacijskih ograničenja. Učenici su već opterećeni redovnim nastavnim obvezama, sudjelovanje je proizvoljno i ne bi svi pokazali interes, a putnici bi zbog prijevoza teško redovito pohađali aktivnost koja se mora održavati 0. ili 8. sat.
Jedna od mogućih politika koje smo razmatrali bila je organizacija biciklijade povodom Dana škole ili nekog drugog prigodnog datuma, primjerice 3. lipnja (Dan bicikla). U sklopu te aktivnosti planirali smo u suradnji s nastavnicima tjelesne i zdravstvene kulture te razrednicima pozvati članove Biciklističkog kluba Slatina koji bi učenicima održali predavanje, educirali ih o važnosti sigurnog sudjelovanja u prometu te predstavili rad i program svoga kluba. Ovu smo politiku odmah odbacili jer se ovaj događaj može organizirati jedanput ili nekoliko puta godišnje, a uz to grad Slatina nema uređenu biciklističku stazu, što bi otežalo sigurnu provedbu ovakvog događaja. Procijenili smo i kako dio učenika možda ne bi pokazao interes za ovakav oblik rekreacije, a postoji mogućnost da svi učenici nemaju vlastiti bicikl. Dodatan problem je i doprema bicikala učenika putnika. Navedeni organizacijski i financijski razlozi utjecali su na odluku da ovu mogućnost ne odaberemo među predloženim rješenjima problema.
Međupredmetni projekt koji je zamišljen kao oblik međurazrednog natjecanja usmjerenog na praćenje vremena provedenog na digitalnim uređajima (screen time) te izradu osobnog planera s dnevnim izazovima različitih područja (hobiji, kreativnost, mentalno zdravlje, komunikacijske vještine…). Projekt bi provodili predmetni nastavnici u okviru svojih kurikuluma, razrednici na satima razrednika uz stručnu službu škole (pedagog i psiholog). U provedbu bi bili uključeni i roditelji kroz aktivnosti koje učenici izvršavaju kod kuće. Iako ova politika razvija organizacijske vještine te uči kako kvalitetnije upravljati slobodnim vremenom, ima brojnih nedostataka, a to su vjerodostojnost praćenja vremena provedenog na uređaju, potrebna financijska sredstva za tiskanje planera, kao i vrijeme potrebno za izradu kvalitetnog materijala. Učenici bi teško stekli naviku svakodnevnog praćenja napretka i izvršavanja izazova. Dodatno, na tržištu već postoji velik broj sličnih proizvoda, što može smanjiti motivaciju učenika za korištenje vlastitoga planera.
Predlaže se djelovanje na školskoj razini kroz međupredmetni projekt ‘’Puna baterija, prazno tijelo’’ koji je usmjeren na preoblikovanje središnjeg prostora škole – hola. Danas je naš školski hol uglavnom mjesto prolaska, rijetki se u njemu zadržavaju. Cilj nam je preoblikovati ga u funkcionalan, zabavan, ali i estetski uređen prostor koji će okupljati naše učenike i ponuditi im različite zabavne i korisne sadržaje. Projekt bi se temeljio na različitim zonama po holu kroz različite aktivnosti i radionice koje potiču unaprjeđivanje jezičnih djelatnosti slušanja, govorenja, čitanja i pisanja, a organizirale bi se povodom obilježavanja prigodnih datuma te u okviru predmetnih kurikula na nastavnim satima, prvenstveno na Satu razrednika i na nastavi Hrvatskoga jezika. Također, neke aktivnosti bile bi dostupne učenicima tijekom cijele školske godine. Smatramo da ova politika nema negativnih strana te da ju je uvijek moguće unaprjeđivati i mijenjati te time činiti zanimljivom.

Najbolji pristup rješavanju problema:

Nakon detaljne analize prednosti i nedostataka svih prijedloga, jednoglasno smo odlučili odabrati onaj za koji smatramo da nema negativnih strana. To je četvrta predložena politika – međupredmetni projekt ‘’Puna baterija, prazno tijelo’’ koji je usmjeren na preoblikovanje školskoga hola u funkcionalan, zabavan i estetski uređen prostor. Hol je zamišljen kao prostor koji se sastoji od četiri funkcionalne zone, a cilj je da kroz njih obuhvatimo jezične djelatnosti: slušanje, govorenje, čitanje i pisanje. To bi izgledalo ovako:

1. zona čitanja

2. zona kreativnosti

3. sportska zona

4. zona društvenih igara.

Aktivnosti i radionice provodit ćemo kontinuirano tijekom školske godine, u okviru obilježavanja prigodnih datuma koje budemo mogli povezati s našim zamislima te ćemo svaku zonu kroz godinu mijenjati tako da zadržimo fokus učenika, a ujedno da različitim zonama obuhvatimo različite interese. Uloga učenika je sudjelovati u organizaciji radionica, predlagati teme i aktivnosti, aktivno sudjelovati u provođenju zadataka u svim zonama, pratiti i evaluirati učinkovitost aktivnosti te svojim prijedlozima doprinositi poboljšanju i razvoju sadržaja

Plan djelovanja:

Plan djelovanja započeli smo metodom razgovora koji se temeljio na planiranju svih aktivnosti, a neke od njih su:

isplanirati sadržaj zona
provesti anketu među učenicima
izraditi nacrt prostora školskog hola i ucrtati željene zone
napisati kalendar aktivnosti
izraditi digitalni plakat ‘’Kako smanjiti screen time’’
izraditi i postaviti kućicu za razmjenu knjiga (u okviru zone čitanja)
organizirati radionicu kaligrafije
organizirati natjecanje u stolnom nogometu (u okviru sportske zone)
organizirati prikupljanje i donaciju knjiga i društvenih igara (u okviru zone čitanja i društvenih igara) u suradnji s roditeljima
obilježiti Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva (u okviru kreativne zone)
obilježiti Mjesec hrvatske knjige (u okviru zone čitanja)
obilježiti Svjetski dan pisanja rukom (u okviru zone kreativnosti)
intervjuirati stručnog suradnika knjižničara
obilježiti Svjetski dan kreativnosti (u okviru zone kreativnosti)

Ostvareni rezultati:

Učenici su radom na projektu razvijali vještine timske suradnje i suradničkog učenja, izrade i analize anketa, provođenja intervjua sa stručnim suradnicima, upoznavanja zakonskih odredbi vezanih uz korištenje digitalnih uređaja, izrade plakata i javnog predstavljanja rezultata. Kao aktivni građani, uspjeli su isplanirati i pripremiti prostor školskog hola i postaviti četiri funkcionalne zone, nabaviti materijale za kućicu za razmjenu knjiga, kaligrafske i sportske rekvizite te društvene igre. Učenici su aktivno sudjelovali u organizaciji i provođenju radionica, obilježavanju važnih datuma te uključivanju roditelja i lokalne zajednice, pri čemu su pokazali kreativnost i sposobnost praktične primjene ideja. Izradili su predloške i vizualne materijale te digitalni plakat u alatu Canva, čime su demonstrirali svoje vještine rada i vizualnu komunikaciju.

Projekt je bio predstavljen

Sve aktivnosti koje su ostvarene u okviru ovoga projekta objavljene su na mrežnim stranicama Srednje škole Marka Marulića Slatina te na službenoj Facebook stranici čime smo omogućili učenicima, roditeljima i široj zajednici uvid u provedene radionice. S aktivnostima su poznati stručni suradnici te ravnatelj te je predstavljen na Vijeću učenika

Stil je jak kad je eko znak!

Škola:

Srednja škola Marka Marulića Slatina,

Trg Ruđera Boškovića 16, 33520 Slatina

Telefon / Telefaks: 033 551 449 / 033 551 577; 092 316 08 43; 098 188 18 55

E- pošta: ss.marka.marulica@gmail.com;

ksenija.rastija@skole.hr;

zeljka.orban@skole.hr

Voditeljice projekta:

Ksenija Rastija, mag. inf. i Željka Orban, prof. hrvatskog jezika i književnosti, prof. savjetnica

Učenici

Učenici koji su sudjelovali u izradi projekta su: Franka Martinović (1. a), Ivona Ljubas (1. b), Karlo Drokan (3.a), Domagoj Drokan (3.a), Lana Fotez (4. a), Iva Lovčanin (4. a), Anja Kosijer (4. a) i Iva Drokan (4.a)

Učenici koji će predstavljati projekt na smotri su Franka Martinović (1. a), Ivona Ljubas (1. b), Karlo Drokan (3.a) i Domagoj Drokan (3.a)

Tematsko područje: Održivi razvoj, Zdravlje i zdrav život, Zaštita okoliša i rješavanje društvenih problema

Ciljevi projekta:

osvijestiti mlade o problemu održivog tekstila
pomoći učenicima da postanu informirani i svjesni potrošači budućnosti
potaknuti učenike na usvajanje održivih životnih stilova i zdravih navika kupovanja i nošenja odjeće te pravilnog načina zbrinjavanja tekstilnog otpada.

Opis

Izbor i istraživanje problema

Potaknuti razgovorom skupine učenika našeg razreda, u listopadu prošle godine, o željnom iščekivanju „Crnog petka“ u studenom koji svake godine nije više samo zadnji petak u mjesecu, niti zadnji tjedan u mjesecu, već se pomiče i kreće početkom mjeseca studenog i napada nas reklamama i ponudama na kupovinu modne odjeće, obuće i modnih dodataka, predložili smo razrednici da o toj temi razgovaramo na Satu razrednika kako bismo sami sebi osvijestili da nam često takva ishitrena kupovina nije potrebna, već da trebamo planski kupovati onda kada nam nešto treba. Žustra rasprava i različiti stavovi na Satu razrednika, te informacije koje smo prikupili i koje su alarmantne, potaknule su nas da nešto pokrenemo u školi kako bismo utjecali na naše učenike i osvijestili ih o ovoj problematici. Naime, pojam ‘brza moda’ podrazumijeva stalnu proizvodnju novih odjevnih predmeta po vrlo niskim i pristupačnim cijenama. Za proizvodnju jedne pamučne majice potrebno je oko 2 700 litara pitke vode, a to je količina koju jedna osoba popije u dvije i pol godine. Za proizvodnju tekstila osim velike količine vode potrebna je i velika količina zemljišta za uzgoj pamuka i drugih sirovina. Sve se manje odjeće donira, a sve više baca. Tekstilni otpad postao je ozbiljan globalni problem koji ima značajne ekološke i društvene posljedice. Modna industrija trenutno proizvodi enormne količine odjeće koje daleko premašuju stvarne potrebe svjetske populacije. Procjene pokazuju da se svake godine proizvede preko 100 milijardi komada odjeće, a od toga se do 40% nikada ne proda ili se baci ubrzo nakon proizvodnje. Dok se ulažu velike količine energije i resursa u proizvodnju nove odjeće s druge strane, prema nekim izvorima, do sada na zalihama ima proizvedene i neprodane odjeće za idućih naših šest generacija.

Na tragu ove problematike među učenicima naše škole u studenom proveli smo anketu koja je pokazala sljedeće: gotovo 40% učenika kupuje odjeću jednom mjesečno, a 30% jednom u tri mjeseca. Gotovo 40% učenika nisu, ili su vrlo malo svjesni da kupovinom odjeće utječu na iskorištavanje resursa i zagađivanje. 20% učenika baca odjeću dok ostali uglavnom poklone prodaju ili mijenjaju.

Također smo proučili zakone i pravilnike ove tematike (Zakon o otpadu Republike Hrvatske (NN 84/21, 94/22), Zakon o tržištu rada i standardima zaštite okoliša u tekstilnoj industriji, Pravilnik o gospodarenju otpadnim tekstilom i otpadnom obućom, Strategiju EU za tekstilnu industriju (2023), Strategiju za zelenu i održivu tekstilnu industriju) koji su nam potvrdili da je problem tekstilnog otpada zaista i više no velik, stoga je nužno djelovati na prevenciju njegova smanjivanja.

Odlučili smo razmisliti i na sljedećem satu iznijeti svoje ideje kako bismo mogli napraviti neku promjenu i osvijestiti, za početak, naše učenike, a možda onda i šire, mlade na razini našeg grada.

Moguća rješenja problema

Nakon istraživanja i raspravljanja o brzoj modi i tekstilnom otpadu na Satu razrednika te analizom provedene ankete u našoj školi odlučili smo nešto poduzeti kako bismo učenike osvijestili o problemu održivog razvoja tekstila, pomogli im da postanu informirani i svjesni potrošači budućnosti, te ih potaknuli na usvajanje održivih životnih stilova i svjesne kupovine održive odjeće.

Predložili smo nekoliko mogućih rješenja:

Moguće rješenje: djelovati na školskoj razini kroz Izvannastavnu aktivnost za koju smo predložili naziv Održivi tekstil. Zamišljenim aktivnostima u ovoj politici nastavnici i stručni suradnici škole educirali bi učenike o važnosti spore mode i održivog tekstila, o važnosti održivog upravljanja tekstilnim otpadom, ali i o savjesnoj i odgovornoj kupovini koja može promijeniti obrasce ponašanja i smanjiti količinu otpada. Međutim, svjesni činjenice da su brojni naši učenici putnici koji ne bi bili u mogućnosti pohađati izvannastavnu aktivnost, počeli smo ovu predloženu politiku odmah preispitivati. Ako uz već navedeni problem pridodamo još i dolazak osnovnoškolaca jedne Osnovne škole našeg grada u našu zgradu, dok se njihova škola renovira i dograđuje, definitivno smo odbacili prvu moguću politiku jer nema prostora za provođenje ove aktivnosti.
Moguće rješenje: kreirati na društvenim mrežama grupu koja će okupljati naše učenike te ih informirati i educirati o opasnosti brze mode i potrebi za održivim tekstilom. Redovito bismo objavljivali edukacijske materijale, poveznice na web stranice s podrškom o navedenoj tematici, tražili bismo mišljenje učenika, provodili ankete, educirali se međusobno o sastavu tkanina odjeće koju kupujemo. Iako na prvu odlična ideja, ova javna politika nije odabrana jer smo ipak svjesni da iako će se učenici uključiti u grupu ne znači da će aktivno pratiti objave jer upravo naša stalna prisutnost na mrežama daje nam slobodu odabira sadržaja prema svom interesu, a ova grupa neće sigurno biti dovoljno primamljiva da bi je svi pratili aktivno, a i pitanje je hoće li poruke i objave grupe biti prihvaćene.
Moguće rješenje: osmisliti zajednički međupredmetni projekt koji će u sklopu određenih nastavnih predmeta provoditi nastavnici na nastavi, u okviru predmetnog kurikuluma, a stručna služba škole na satovima razrednika. Kroz projekt nastavnici ne samo da bi realizirali odgojno-obrazovne ishode iz predmetnih kurikula, nego bi osnažili i suradnju, komunikaciju naših učenika, ostvarili korelaciju između predmeta, ali i aktualizirali nastavno gradivo u neposrednoj stvarnosti. Projekt bi se provodio tijekom školske godine kroz različite aktivnosti s učenicima na nastavi. Ova javna politika najbolji je pristup rješenju problema i nju smo odabrali.

Najbolji pristup rješenju problema

Nakon analize i proučavanja predloženih rješenja odbacili smo 1. i 2. prijedlog i odlučili se za 3. moguće rješenje, a to je međupredmetni školski projekt nazvan Stil je jak kad je eko znak!

Zajednički smo s predmetnim nastavnicima i stručnom služnom škole predlagali i planirali niz aktivnosti, radionice i edukacije u školi. Neke aktivnosti planirane su na samom početku, a neke su se nametnule s vremenom i pokazale kao neophodne. Provođenje aktivnosti započelo je simbolično 29. studenoga 2025. na Međunarodni dan bez kupnje, a završetak planiramo 5. lipnja 2026. na Svjetski dan zaštite okoliša.

Istražujući problematiku „brze mode“ i tekstilnog otpada zaključili smo da će ova javna politika koju smo odabrali kroz nastavu i međupredmetnu suradnju nastavnih predmeta naše učenike osvijestiti i educirati o ovoj problematici te potaknuti da preispitaju svoje navike vezane uz kupovinu odjevnih predmeta, što može dovesti do smanjenja prekomjerne potrošnje i veće osviještenosti o nužnosti odgovornog kupovanja odjevnih predmeta. Samim tim, prenesu li oni svoje spoznaje i utječu na ponašanje u svojim obiteljima, smanjit će količinu tekstilnog otpada. Suradnja s nadležnim komunalnim poduzećem našeg grada „Slatina KOM“ kroz sajam razmjene odjeće, pri obilježavanju Svjetskog dana zaštite okoliša u lipnju, također će potaknuti da učenici razmijene odjeću koju ne nose umjesto da ju bace. S druge strane, sudjelovanjem na sajmu razmjene odjeće učenici mogu obnoviti svoju garderobu bez trošenja novca.

Radionice na satovima razrednika na kreativan način poučile bi učenike kako iskoristiti i reciklirati tkaninu u nešto novo i korisno. Od običnih krpa za domaćinstvo, izrade božićnih ukrasa, kreiranje lutaka za obilježavanje školskih događanja do izrade pernica, torbica ili jastučnica čime također smanjujemo potrošnju i stvaramo unikatne kreacije i radove.

Suradnja s vlasnicom platforme Restyloh, hrvatskom inačicom popularnog Vinteda, potaknula bi učenike na prodaju svoje odjeće kako bi i dalje bila u primjeni i time pridonesu smanjenju tekstilnog otpada. Radionice u školi osvijestile bi i potaknule učenike da znaju čitati deklaracije na odjeći, da gledaju sastav odjeće koju kupuju ta da nauče kako održavati kupljene odjeće prema uputama na deklaraciji čime bi produžili njezin vijek nošenja.

U skladu s podacima koji podupiru ustavnost najboljeg pristupa rješenja našeg problema, ističemo kako Zakon o gospodarenju otpadom obvezuje građane na odvajanje stare odjeće i obuće, dok Pravilnik o gospodarenju otpadnim tekstilom i obućom propisuje da lokalne zajednice organiziraju njihovo prikupljanje, čime se smanjuje količina otpada. Ovi propisi potiču recikliranje, ponovnu uporabu i doniranje. Strategija EU za tekstilnu industriju (2023) dodatno naglašava smanjenje otpada i borbu protiv brze mode, s ciljem da tekstil do 2030. bude dugotrajan, popravljiv i reciklabilan, što u konačnici doprinosi održivoj proizvodnji i odgovornoj potrošnji.

Plan djelovanja

Osim već provedenih aktivnosti u razdoblju od travnja do lipnja planiramo provesti sljedeće:

na satu Psihologije obraditi utjecaj reklama i društvenih mreža na kupovne navike
na Informatici izraditi web stranicu s obrazovnim materijalima o održivom tekstilu
organizirati radionicu s poduzećem „Slatina KOM“ pod nazivom „Što se događa s odjećom koju bacamo?“
na Biologiji u povodu Dana planeta Zemlje educirati se o utjecaju odbačenog tekstila na okoliš i osvijestiti važnost recikliranja odjeće
na Francuskom jeziku izraditi rječnik odjevnih predmeta
na Hrvatskom jeziku pisati slikopriče prema simbolima na odjeći
obilježiti Dan zaštite okoliša radionicom prerade odjeće, uz gostovanje krojačice i razmjenu odjeće
provesti završnu anketu kako bismo dobili povratnu informaciju o uspješnosti projekta
održati radionice na satu razrednika u suradnji sa psihologinjom i pedagogom škole te podijeliti materijale na webu na daljnje korištenje
provesti radionice u IOŠ Slatina i osnovnim školama na području našega grada
surađivati s Dječjim gradskim vijećem Slatine
održati radionicu u IOŠ Slatina u suradnji s pedagoginjom i psihologinjom njihove škole,
provesti edukacije u osnovnim školama našeg grada
razviti suradnju s Dječjim Gradskim vijećem Grada Slatine koje će surađivati u realizaciji aktivnosti u osnovnim školama

Ostvareni rezultati

Učenici su radom na projektu uz razvijanje kreativnosti i brige o okolišu došli do novih spoznaja kroz razne aktivnosti koje su provedene, a to su:

na Informatici sastavljanje i analiza ankete u digitalnom obliku
izrada Stop Motion videa o održivom tekstilu
kreiranje web stranice projekta
na Satu razrednika obilježavanje Međunarodnog dana bez kupnje s ciljem osvještavanja učenika o problemu potrošačkog društva
sudjelovanje u radionici izrade božićnih ukrasa od stare odjeće
u korelaciji Psihologije i Sata razrednikaizrada lutki od starih čarapa za školski igrokaz
na Hrvatskom jeziku gledanje dokumentarnog filma „Dobra ekonomija: Moda“
razgovor na daljinu s Dijanom Dražetić, vlasnicom platforme Restyloh, hrvatskoj inačici popularnijeg Vinteda

radionica i predavanje predsjednice udruge Štedopis gđe Marine Ralašić
pisanje tekstova o održivoj modi
provedba intervjua s lokalnom krojačicom o popravljanju odjeće
izrada rječnika „Razumite odjeću koju nosite“
na satu Tjelesne i zdravstvene kulture radionica o utjecaju tehnologije na sportsku odjeću
u korelaciji Informatike i Tjelesne i zdravstvene kulture izrada digitalne knjige „Pametne tkanine i ekološki otisak suvremenog sportaša“
u korelaciji Informatike i Kemije izrada plakata i razlikovanje vrsta tkanina u radionici „Kako prepoznati kvalitetu odjeće?“
na Likovnoj umjetnosti sudjelovanje u kreativnoj radionici modnih skica od starih tkanina
Cilj svih provedenih aktivnosti uz prvotno razvijanje kreativnosti i brige o okolišu bila je i zabaviti se, ali i poticati i suradnju među učenicima.

Projekt je bio predstavljen

Sve provedene aktivnosti u projektu priložene su na web stranici koja je objavljena i dostupna s mrežne stranice škole (materijali su dostupni široj javnosti). Roditelji su informirani o projektu na roditeljskim sastancima, te upoznati s ovom problematikom, ali i aktivnostima koje provodimo, te su educirani o problemu tekstilnog otpada i održive mode. O aktivnostima u našem projektu upoznata je stručna služba škole, psihologinja i pedagog te ravnatelj škole.

Moda prolazi, otpad ostaje

Škola

Gimnazija Petra Preradovića u Virovitici,

Trg bana Josipa Jelačića 16, 33000, Virovitica

Telefon 033 722 711; 097 796 1802

E- pošta: gorkneze@gmail.com;

gimnazija-petar-preradovic1@vt.t-com.hr

Voditelj projekta

Goran Knežević, nastavnik sociologije i politike i gospodarstva, mag. soc.

Učenici

Učenici koji će predstavljati projekt na Smotri su: Dominik Jonaš (4.a), Lana Ojurović (4.a), Petra Kiralj (4.a), Terezija Benko (4.a)

Tematsko područje

Ekologija – zaštita okoliša, održivi razvoj i građansko djelovanje

Cilj projekta

Osvijestiti učenike naše škole i građane o štetnosti “brze mode” (fast fashion) na okoliš;

Potaknuti uvođenje održivih načina zbrinjavanja i recikliranja starog tekstila u školi i lokalnoj zajednici

Opis

Izbor i istraživanje problema

Zadnjih nekoliko godina jedna od najčešćih tema u društvu je zagađenje okoliša, a jedan od rastućih i često zanemarenih uzroka je tekstilni otpad. Svakodnevno svjedočimo fenomenu “brze mode” – odjeća se masovno proizvodi, kratko nosi i brzo odbacuje. Dokazano je da tekstilna industrija troši ogromne količine pitke vode, a sintetički materijali oslobađaju mikroplastiku koja trajno zagađuje prirodu. Štetne tvari i boje iz odbačene odjeće negativno utječu na okoliš, onečišćuju vodene tokove i ugrožavaju ekosustav.

Kako bismo spriječili daljnje gomilanje tekstilnog otpada, ključno je mijenjati potrošačke navike i pravilno zbrinjavati te reciklirati odjeću. Uz pomoć mentora, proveli smo istraživanje u našoj školi vezano za kupovne navike mladih i zbrinjavanje starog tekstila.

Kako bismo problem sagledali iz perspektive stručnjaka, posjetili smo reciklažno dvorište i obavili intervju s nadležnima iz komunalne tvrtke Flora VTC. Saznali smo da je Virovitičko reciklažno dvorište u potpunosti usklađeno s EU regulativama, no problem leži u navikama građana. Predstavnici tvrtke potvrdili su nam da građani staru odjeću često bacaju u kante za plastiku ili miješani otpad. Glavni ekološki problem je “brza moda” prepuna plastike i sintetike koja se masovno proizvodi, a prilikom raspadanja ispušta opasnu mikroplastiku.

Iz razgovora smo saznali potencijalna rješenja: dok se pamučna odjeća može odlagati u kompostere za odjeću, miješani tekstil bi se najefikasnije rješavao u modernim spalionicama (poput onih u Beču) koje bi mogle proizvoditi energiju za grijanje grada. Upozoreni smo i na alarmantnu činjenicu: ako se količina otpada drastično ne smanji i ako virovitičko odlagalište ne dobije novo zemljište, grad će biti primoran izvoziti otpad u druge gradove. Ovo nam je bio ključni poticaj da našom mjerom javne politike i projektom probamo spriječiti daljnje gomilanje tekstila i potaknemo kružno gospodarstvo već u našoj školi.

Uspješno smo sudjelovali u projektu Petit Bazar u Virovitici u prostorima TIC-a (Tehnološko inovacijski centar) Virovitica kao mini adventski event. U projektu je sudjelovalo 26 izlagača i organiziran je “buvljak” s jedinstvenim odjevnim predmetima, sajam obuhvaća i gastro kutak, kafiće te kreativne blagdanske radionice. Odaziv je nadmašio sva očekivanja. Prikupljene su velike količine očuvane odjeće koja se više ne nosi, a velik dio te odjeće uspješno je pronašao nove vlasnike. Atmosfera je bila odlična, a sudionici su mogli vidjeli kako funkcionira recikliranje odjeće – povoljno su obnovili svoju garderobu, dok smo istovremeno spriječili da ta odjeća završi u miješanom komunalnom otpadu. Ovim događajem u praksi smo dokazali da naša škola i lokalna zajednica ima kapacitet i interes za trajnim provođenjem ovakve ekološke politike.”

Moguća rješenja problema

Nakon što smo detaljno istražili problem gomilanja tekstilnog otpada i štetnosti “brze mode”, proučili smo i analizirali postojeća te moguća rješenja. Svako od ovih rješenja ima svoje prednosti, ali i značajne nedostatke.

1. Rješenje: Korištenje postojećih spremnika za tekstil (Flora VTC)

Prednosti: Rješenje je besplatno, svima dostupno, a prikupljeni otpad zbrinjavaju stručnjaci iz komunalnog poduzeća u modernom reciklažnom dvorištu.
Nedostaci: Kako su nam potvrdili iz tvrtke Flora VTC, građani često odjeću bacaju u pogrešne kante (za miješani otpad, plastiku ili papir) jer nemaju naviku razvrstavanja. Također, u same spremnike za tekstil često se baca i nečist otpad (poput ambalaže deterdženata) što uništava odjeću. Dodatni je problem što je današnja odjeća prepuna plastike, pa se teško reciklira.

2.Rješenje: Doniranje odjeće u dobrotvorne svrhe (Crveni križ, Caritas), prosljeđivanje odjeće onima kojima je najpotrebnija.

Prednosti: Ovo je izrazito humano rješenje koje pomaže socijalno ugroženim skupinama i potiče solidarnost u društvu.
Nedostaci: Humanitarne udruge primaju isključivo nosivu, čistu i jako dobro očuvanu odjeću. Ovo rješenje ne rješava problem potrgane odjeće, iznošenih majica i jeftine “brze mode” koja se nakon nekoliko pranja uništi i na kraju svejedno završi na odlagalištu.

3.Rješenje: Izgradnja moderne spalionice otpada (preporuka stručnjaka)

Tijekom intervjua s predstavnicima tvrtke Flora VTC, rečeno nam je da bi najbolje rješenje za tekstilni i miješani otpad bila izgradnja moderne spalionice po uzoru na onu u Beču.

Prednosti: Potpuno bi se riješio problem zatrpavanja virovitičkog odlagališta otpada (za koje postoji opasnost da će uskoro ostati bez kapaciteta). Spaljivanjem takvog otpada stvarala bi se energija koja bi mogla besplatno grijati cijelu Viroviticu, a otpad ne bi ostajao u tlu.
Nedostaci: Ovo je izuzetno skup i dugotrajan proces koji zahtijeva državne odluke i velika financijska sredstva iz EU fondova. To rješenje je trenutno izvan dometa naše lokalne zajednice.

4.Rješenje: Kompostiranje odjeće

Neki stručnjaci preporučuju odlaganje odjeće u bio-kompostere, gdje se ona prirodno razgrađuje.

Prednosti: Potpuno ekološki i prirodan način rješavanja otpada bez ispuštanja štetnih plinova.

Nedostaci: Ovo je moguće primijeniti isključivo na odjeću napravljenu od 100% prirodnih materijala (poput čistog pamuka). Nažalost, brza moda koju mladi danas najviše kupuju prepuna je sintetičkih materijala (poliester, najlon) koji se ne mogu kompostirati jer bi u tlo ispustili opasnu mikroplastiku.

Najbolji pristup rješenju problema

Zaključak našeg tima: S obzirom na to da su spalionice preskupe, kompostiranje ne djeluje na sintetiku, a postojeći kontejneri i donacije ne rješavaju problem u potpunosti zbog loših navika građana, zaključili smo da nedostaje edukacija i prevencija. Problem se mora početi rješavati promjenom navika – smanjenjem kupnje i ponovnom upotrebom/racionalnim gospodarenjem otpadom. Iz tog su razloga provedene edukativne radionice i učenici su sudjelovali u projektu, provedenom anketom ustanovljeno je kako učenici nemaju dovoljno znanja i nisu dovoljno osviješteni o važnosti recikliranja i doniranja odjeće, osviještenost učenika je dodatno podignuta izradom promotivnog plakata i radionicama u školi na satovima razrednika, te svim aktivnostima u sklopu projekta.

Plan djelovanja

Nakon provedenog istraživanja, analize ankete, razgovora sa stručnjacima iz komunalne tvrtke Flora VTC, radionica sa učenicima zaključili smo da trenutne mjere zbrinjavanja tekstilnog otpada nisu dovoljne. Kako bismo spriječili daljnje gomilanje brze mode na odlagalištima, odlučili smo djelovati unutar naše lokalne zajednice i predložiti novi pristup problemu unutar škole.

Edukacija i podizanje svijesti

Prvi korak bio je upoznati učenike s razmjerima problema. Izradili smo edukativne plakate s rezultatima naše ankete i činjenicama o zagađenju koje uzrokuje tekstilna industrija (posebno o mikroplastici iz sintetičke odjeće na koju su nas upozorili stručnjaci iz tvrtke Flora VTC). Plakate smo postavili u hol škole kako bismo potaknuli vršnjake na razmišljanje.

Učenici 4.a razreda gimnazije imali su sjajnu i svestranu inicijativu:

Prodaja rabljene odjeće: Savršeno su se uklopili u ekološki i održivi koncept sajma tako što su izložili i prodavali vlastitu odjeću koju više ne nose.
Slatki kutak: Uz odjeću, posjetiteljima su nudili i kolače.
Cilj: Sva prikupljena sredstva iz obje aktivnosti namijenjena su organizaciji njihove maturalne zabave i pokrivanja troškova same maturalne zabave
Učenici su na zanimljiv i društveno koristan način stekli poduzetnički duh ostvarili svoj cilj.

Prikupljanje materijala: Učenici unutar razreda (i šire u školi) prikupljaju odjeću koju više ne nose, a koja je u dobrom stanju. Paralelno se dogovara pečenje kolača i donacije.

Klasifikacija odjeće: Odjeća se dijeli u dvije kategorije:

Za prodaju na Petit Bazaru: Očuvani, moderni, atraktivni komadi.
Za reciklažno dvorište: Iznošena, oštećena odjeća i obuća koja nije za daljnju upotrebu.

Edukativna kampanja: Plakat koji smo napravili tiska se i postavlja po hodnicima Gimnazije, na oglasnim pločama u gradu te se dijeli na društvenim mrežama kako bi se građane pozvalo na buđenje ekološke svijesti.

Edukativni punkt: Na štandu učenika izložen je edukativni plakat. Učenici posjetiteljima, uz prodaju, kratko objašnjavaju zašto je važno ne bacati odjeću u obično smeće i gdje u Virovitici mogu odnijeti uništeni tekstil.

Donacija viškova: Odjeća koja se nije prodala, a u odličnom je stanju, donira se lokalnom Crvenom križu/Caritasu.

Izlet u reciklažno dvorište:Uništena i iznošena odjeća organizirano se odnosi u reciklažno dvorište Virovitica.

Proslava uspjeha: Prebrojavanje prikupljenih sredstava za maturalnu zabavu i objava rezultata akcije

Dugoročni utjecaj – model prikupljanja sredstava na ekološki prihvatljiv način, uz recikliranje, predlaže se kao tradicija za iduće generacije

Ostvareni rezultati

Učenici 4. a razreda opće gimnazije Petra Preradovića u Virovitica uspješno su proveli svoju poduzetničko-ekološku akciju u sklopu sajma “Petit Bazar”. Spojivši prikupljanje sredstava za maturalnu zabavu s edukacijom o održivosti, ostvareni su sljedeći rezultati:

Prikupljena sredstva: Sredstva za održavanje maturalne zabave prikupljena su prodajom rabljenih odjevnih predmeta i domaćih slastica.

Podrška zajednice: Akciju je podržalo 26 izlagača i velik broj posjetitelja sajma koji su kupnjom donirali sredstva.

Ekološki i humanitarni doprinos

Ponovna upotreba: Prodano je i spašeno od bacanja velik broj komada rabljene odjeće, čime je potaknuta održiva moda.

Donacije: Sva očuvana odjeća koja nije prodana na sajmu, donirana je lokalnom Crvenom križu/Caritasu.

Pravilno recikliranje: Iznošena i oštećena odjeća te obuća, organizirano je odnesena i zbrinuta u Reciklažnom dvorištu Virovitica.

Edukativni utjecaj

Podizanje svijesti: Izrađen je i javno izložen edukativni plakat o važnosti i načinima recikliranja tekstila.

Suradnja: Uspješno je ostvarena suradnja s lokalnim obrtnicima (veliko hvala slastičarki Sandri Jadek na donaciji) i organizatorima TIC Virovitica.

Uspostavljena suradnja sa stručnjacima (Flora VTC): Posjetili smo reciklažno dvorište i obavili intervju s predstavnicima komunalne tvrtke Flora VTC. Upoznali smo se sa stvarnim stanjem na terenu, problemima pretrpanosti kontejnera za tekstil te smo dobili važne smjernice stručnjaka koje smo iskoristili za naš projekt.

Potaknuta ekološka svijest i solidarnost: Kroz sve aktivnosti projekta uspjeli smo potaknuti učenike na razmišljanje o vlastitim potrošačkim navikama, smanjenju stvaranja otpada te važnosti međusobne solidarnosti kroz besplatnu razmjenu dobara.

Predstavljanje projekta

Projekt je predstavljenna sajmu “Petit Bazar”: Središnje predstavljanje održano je na samom blagdanskom sajmu u prostorima TIC-a Virovitica. Učenici su na svom izložbenom i gastro štandu izravno komunicirali s posjetiteljima, predstavljajući im cilj akcije kroz prodaju odjeće i kolača.

Predstavljanje edukativnim plakatom: Posebno dizajniran plakat “Reciklirajmo odjeću!” bio je glavni vizualni i informativni alat. Plakat je bio izložen na samom sajmu, ali i u prostorima gimnazije Petra Preradovića u Virovitici, kako bi educirao vršnjake i posjetitelje o pravilnom odvajanju i doniranju tekstila.

Predstavljanje u digitalnom okruženju: Inicijativa je aktivno promovirana putem društvenih mreža (Facebook, Instagram) gdje su se dijelile najave sajma, fotografije priprema i edukativne poruke, čime je priča došla do šireg kruga sugrađana.

Predstavljanje u lokalnoj zajednici i medijima: Kroz suradnju s lokalnim proizvođačima slastica, glas o hvalevrijednoj akciji maturanata proširio se gradom, a projekt je prepoznat i u lokalnim medijima koji su pratili događanje.

Vidozapis s Petit Bazar: https://www.facebook.com/watch/?v=780118731154162

Autor: Zorislav Jelenčić, prof.