O kraticama
Kratice su skraćene riječi nastale izostavljanjem određenih slova i trebaju biti svima razumljive: ne smije biti nikakvih dvojbi u njihovom značenju. Ako za određenu riječ postoje dvije ili više kratica, važno je u jednom tekstu dosljedno i sustavno upotrebljavati jednu te istu kraticu za jednu riječ.
Kratice mogu biti prigodne i stalne.
Prigodne su napravljene su za pojedino djelo i navode se u samome djelu, a to mogu biti i kratice koje se upotrebljavaju samo u pojedinim strukama. Njih stvara sâm pisac, ali tako da čitatelj može uvijek, bez dvojbe znati punu riječ.
Stalne su kratice one koje su u općeknjiževnoj uporabi, a nastale su po utvrđenim načelima, tradicijom ili općom uporabom. Jedne se tvore tako da se uzima prvo slovo ili nekoliko prvih slova pa se nazivaju običnim kraticama, dok se druge tvore tako da se od višečlanog naziva uzimaju početna slova ili grupa slova te se nazivaju složenim (sastavljenim) kraticama, odnosno akronimima. Akronimi se obično čitaju onako kako su napisani.
Obične kratice
Obične se kratice pišu malim početnim slovom, uvijek na kraju s točkom. Točka je ovdje znak kraćenja riječi. Kada je to dovoljno, tvore se jednim (početnim) slovom.
1. kratice s jednim slovom iza kojega se stavlja točka:
a) kratice hrvatskih riječi:
č. – čitaj (uz čit.), g. – godina (uz god.), gospodin (uz gosp.), r. – razred (uz razr.), t. – točka, v. – vidi (vidite)
i d. – i dalje, m. r. – muški rod, m. s. – među spise, n. d. – navedeno djelo (uz nav. dj.), o. – otac (samo u crkvenom značenju; duhovni otac), otok, o. g. – ove godine, os. – osoba. s. r. – srednji rod, v. d. – vršitelj dužnosti, v. r. – vlastitom rukom, ž. r. – ženski rod…
b) kratice latinskih riječi i izraza:
a. a. – ad acta (među spise), f. – femininum (ženski rod; ž. r.), l. c. – loco citato (na navedenome mjestu)
m. – masculinum (muški rod; m. r.), m. p. – manu propria (vlastitom rukom, vlastoručno), n. – neutrum (srednji rod; s. r.), o. c. – opus citatum (navedeno djelo), s. v. – sub voce (kod riječi)…
Neke se kratice pišu velikim slovima, npr.:
L. S. – locus sigilli (mjesto pečata; m. p.)
M. P. – mjesto pečata
N. N. – nomen nescio (ne znam ime; netko nepoznat)
N. B. – nota bene (pazi dobro; napomena)
P. S. – post scriptum (poslije svega; poslije napisanoga; naknadno dodano)…
2. kratice s točkom na kraju, koje se pišu početnim slovima do prvoga samoglasnika (ne računajući samoglasnik na početku):
ar. – arapski, arh. – arhitekt, arhitektonski i dr. izvedenice, br. – broj, čl. – član, članak, engl. – engleski, fr. – francuski, i dr. – i drugo, i sl. – i slično, mj. – mjesto, umjesto, mn. – množina, pl – plural, st. – stoljeće, str. – stranica, sv. – svezak, šk. – školski (šk. g., šk. god. – školska godina)…
3. kratice koje se pišu s točkom na kraju, koje se pišu do drugoga samoglasnika riječi:
čak. – čakavski, čit. – čitaj, čitajte (uz č.), dem. – deminutiv (umanjenica), gen. – genitiv (uz G), gimn. – gimnazija
god. – godina (uz g.), hip. – hipokoristik, ing. – međunarodna kratica za inženjer, kajk. – kajkavski, kem. – kemija, kemijski, komp. – komparativ, lat. – latinski, med.- medicina, medicinski, njem. – njemački, prof. – profesor
pov. – povijest, povijesni …
4. kratice s točkom na kraju, u kojih se piše prvi slog u riječi sa suglasnicima do trećeg samoglasnika:
augm. – augmentativ, imperf. – imperfekt (uz impf.)…
5. kratice s točkom na kraju, koje se pišu do drugoga suglasnika iz samoglasnika u početnom slogu riječi:
rus. – ruski, zem. – zemljopis, zemljopisni…
6. kratice s točkom na kraju, u kojih se piše samo prvo i zadnje slovo ili prvo slovo i kraj riječi:
dr. – doktor, mr. – magistar, rn. – račun, nro. – numero…
7. kratice s točkom na kraju prave se i na druge načine – po načelu da trebaju biti kratke i jasne – primjerice uzimajući karakteristične suglasnike:
jd. – jednina, gkt. – grkokatolik, grkokatolički, npr. – naprimjer, primjerice, pf. – perfekt (uz perf.), plf. – pluskvamperfekt, rkp. – rukopisni, stsl. – staroslavenski, tzv. – takozvani, tj. – to jest, vlč. velečasni…
Autorica: Željka Orban, prof.