Dragi kolega Klement,

nakon dugogodišnjeg predanog rada u Srednjoj školi Marka Marulića Slatina, došao je trenutak da školske klupe i laboratorij zamijenite nekim mirnijim prostorima – onima u kojima nema školskog zvona, sati fizike ni pitanja “Hoće li ovo biti u ispitu?”

Generacije učenika pamtit će Vaše strpljenje dok ste objašnjavali zakone fizike, vješto pretvarajući formule i teorije u nešto što se može razumjeti i u stvarnom životu – što je prava rijetkost! Mi, Vaše kolege, pamtit ćemo Vašu profesionalnost, smirenost i dobru volju, čak i kad su pokusi u učionici imali nepredvidive “nuspojave” ili kad je tehnologija odlučila surađivati po svom zakonu – Murphyjevom, a ne Newtonovom.

Odlazite u mirovinu s velikim iskustvom i brojnim uspomenama, a iza Vas ostaje trag koji su generacije učenika i svi mi imali sreću upoznati. Nedostajat će nam Vaše dosjetke iz svijeta fizike, Vaša zapažanja koja su razbijala svakodnevnu rutinu i vedrina kojom ste unosili toplinu u ovu školu.

Želimo Vam da u zasluženoj mirovini pronađete dovoljno vremena za sve ono što se možda odgađao – za jutarnju kavu koja traje dulje od školskog odmora, putovanja bez povratnih zadataka i dane bez rasporeda sati.

Hvala Vam na svemu – na znanju, toplim riječima, strpljenju i svim zajedničkim trenucima. Vaš trag u školi ostaje, i to ne samo u zbornici, već i u srcima svih nas koji smo s Vama radili.

Sretno u novom poglavlju života i – neka Vam svi dani dalje idu po principima ravnoteže, harmonije i dobre energije! Sretno i – uživajte u Vašoj “vječnoj ekskurziji” zvanoj mirovina!

Radne kolege i prijatelji,

Srednja škola Marka Marulića Slatina

Autorica članka: Marina Ivoš, prof.