Kao jedna riječ pišu se:
a) prilozi nastali od dviju sastavnica od kojih je jedna prijedlog ili prefiks, a druga prilog, prijedlog, zamjenica ili pridjev: dokad, donedavno, dosad, doskora, nakoso, nakratko, nakrivo, naživo, uživo, zacijelo, zadugo, zaista, zajedno, zapravo, zasad, zašto, zauvijek, zdesna…
Neki vremenski i mjesni prilozi pišu se nesastavljeno kad se prilog želi posebno istaknuti i naglasiti. U prijedložnome izrazu (prijedlog + prilog) prilog se piše s naveskom, npr. Za sada ne idete na maturalac.
b) prilozi nastali od dviju sastavnica od kojih je jedna prijedlog ili prefiks, a druga zamjenica: međutim, netom, ponešto, potom (ali po tome), pritom (ali pri tome), stoga, usto, uto, zatim, zato…
c) prilozi nastali od dviju sastavnica od kojih je jedna prijedlog ili prefiks, a druga imenica: doduše, dogodine, dopodne, nažalost, nizbrdo, odoka, odreda, popodne, poslijepodne, predjutro, predvečer, prijepodne, sleđa, smjesta, učas, udalj, udvoje, uglas, uistinu, ujesen, ujutro, ukoštac, unedogled, unepovrat, usput, ustranu, utroje, uvečer, uvijek, uvis, uzbrdo, začas…
Upitno je međutim to što je rekao. Živio je među tim ljudima.
Govorio je naglas. Hladno piće loše mu je utjecalo na glas.
d) neodređeni prilozi nastali od dviju sastavnica od kojih je prva sastavnica i-, ne- ili ni-: igdje, ijednom, ikad, ikako, nedaleko, nedavno, nedugo, negdje, nejednako, nigdje, nijedanput, nijednom, nikad, nikako…
e) superlativi priloga: najbolje, najčešće, najduže, najgore, najjače, najjednostavnije, najposlije, najprije, najradije, najviše…
f) prilozi nastali od dviju sastavnica od kojih je druga sastavnica -put: dvaput, jedanput, kojiput, stoput, višeput…
g) prilozi nastali od dviju sastavnica od kojih je prva sastavnica prilog, a druga sastavnica -god: gdjegod, kadgod, kakogod…
Prilog i sveza priloga i čestice god razlikuje se značenjski:
kadgod ‘katkad’ / kada god ‘svaki put’
kakogod ‘nekako’ / kako god ‘bilo kako’
kamogod ‘nekamo’ / kamo god ‘bilo kamo’
kolikogod ‘nekoliko’ / koliko god ‘koliko bilo’, ‘ma koliko’
kudgod ‘nekuda’ / kuda god ‘bilo kuda’
otkudgod ‘odnekud’ / otkuda god ‘bilo otkud’
h) prilozi nastali od barem dviju punoznačnih sastavnica:
bogme, bogzna, dabogda, dozlaboga, istinabog, ubibože, žalibože, kadšto, katkad, maločas, maloprije, polukružno, štoviše, svejednako, svejedno, sveukupno, dakako, dandanas, tobože, sutradan, akobogda, bogtepitaj (i boktepitaj), bogteveseli (i bokteveseli), ali može i nesastavljeno ako Bog/bog da, Bog/bog te veseli i Bog/bog te pitaj
Kao dvije ili više riječi pišu se sveze riječi:
– prilog i prilog: bogzna gdje, jedva jedvice, kad tamo, malo kasnije, malo poslije, malo ranije…
– prilog i čestica: kada bilo, kako li, koliko li, ma gdje, ma kada, ma kako, ma koliko, ma kamo, koliko puta, mnogo puta, nekoliko puta…
– prilog i glagol ili glagolski prilog: bolje rečeno, bolje reći, bolje rekavši, pravo reći…
– prilog i skup riječi mu drago: kako mu drago, koliko mu drago, kuda mu drago…
– imenica i glagol: Bože pomozi, Bože sačuvaj
– prijedlog i pridjev: u protivnome, u suprotnome
– prijedlog i imenica: biti bez brige, dobiti po nosu, dočekati se na noge, doći komu na oči, govoriti komu što u lice, imati što pri ruci, istini za volju, pratiti koga u stopu, udarilo je komu što u glavu, uzimati što k srcu, zaboraviti kao na smrt…
Sa spojnicom se piše:
a) sveza dvaju priloga: amo-tamo, brže-bolje, danas-sutra, desno-lijevo, dvaput-triput, gore-dolje, jedanput-dvaput, naprijed-nazad, navrat-nanos, okolo-naokolo, ovamo-onamo, ovdje-ondje, pola-pola, pošto-poto, skroz-naskroz, tako-tako, tamo-amo, toplo-hladno, više-manje…
b) sveza dviju nesamostalnih leksičkih jedinica u priložnome značenju: cakum-pakum, ciguli-miguli, cik-cak, cile-mile, ho-ruk, kuku-lele, li-la, mile-lale, šuć-muć, tip-top…
Autorica: Željka Orban, prof.