Tradicijska kultura temelji se na prenošenju znanja, običaja, vjerovanja i navika s generacije na generaciju. U njezinu središtu nalazi se sjećanje – osobno i kolektivno. Bez pamćenja prošlosti nema ni identiteta zajednice. Upravo zbog toga sjećanje je jedan od najvažnijih elemenata koji povezuje ljude i čuva njihovu kulturu, a kako je ono glavna tema Proustova romana Combray maturanti su, već tradicionalno u našoj školi na dvosatu Hrvatskoga jezika 4. prosinca  s prof. Željkom Orban uz čaj i kolačiće,  interpretirali Proustov roman. Uz šalicu toplog čaja i predmet kojim su evocirali vlastita sjećanja iz prošlosti upoznali su životopis i književno stvaralaštvo toga francuskog romanopisca, jednog od utemeljitelja moderne proze. Čitajući ulomke iz najpoznatijeg romana Combray  razgovarali smo o traženju izgubljena vremena i složili se s filozofom Henrijem Bergsonom da je život „odvijanje svitka, odnosno kao neprekidno namatanje niti na klupko…“ Zaključili smo da se tradicija ne sastoji samo od zapisanih pravila i običaja, nego i od emocija, doživljaja i uspomena koje se povezuju s određenim predmetima ili radnjama. Ti detalji često nose više emocija i identiteta nego bilo koji pisani dokument. Kada nestanu takvi osjetilni “okidači”, često nestaje i dio tradicije, stoga smo zaključili da kultura živi i u sjećanju. Sjećanja ovogodišnjih maturanata možete pročitati ovdje, kao i dojmove s dvosata.

Autorica teksta i fotografija: Željka Orban, prof.