Srednja škola Marka Marulića Slatina

Riječ je o najvećem koncentracijskom logoru za uništavanje za vrijeme nacističke okupacije Poljske od 1939.-45. godine. U ovom logoru deportirano je preko 1.300.000 ljudi iz čitave Europe, od kojih je 1.100.000  ubijeno, a oko 900.000 odmah nakon dolaska ubijeno u plinskim komorama ili ustrijeljeno. Ostalih 200.000 ljudi umrlo je od posljedica mučenja, zlostavljanja, teškog rada, medicinskih pokusa ili sustavnim izgladnjivanjem. Danas su dijelovi tog kompleksa muzej i od 1997. godine pod zaštitom UNESCO-a i na popisu svjetske baštine UNESCO-a. Logor je danas spomenik svim žrtvama nacističkog uništavanja Židova, kao i svih ljudi protivnika nacizma. Nakon što smo se dostojanstveno i s velikim pijetetom  poklonili svim žrtvama Auschwitza, snažni dojmovi potaknuli su nas na promišljanje o prošlosti, ali svakako i na odgovorno oblikovanje budućnosti.

Nakon razgledavanja, već poprilično umorni od dugog putovanja, uputili smo se u Krakow, gdje smo se smjestili, odmorili i izmijenili iskustva prvog dana našeg putovanja.

Sunčano i toplo jutro  bilo je rezervirano za razgledavanje kraljevskog dvorca Wawel ponad Visle s katedralom - mjesto krunjenja poljskih kraljeva. Slobodno vrijeme proveli smo u razgledavanju najvećeg srednjovjekovnog trga u Europi, šetnjom kroz Kazimiercz, židovsku četvrt i mijenjanjem kuna u zlote. Naime, zloti su službeno sredstvo plaćanja u Poljskoj i njihove mjenjačnice tzv. kantori, nalaze se na svakom uglu. Iznenadila je nas gostoljubivost domaćeg stanovništva i pitomost jednog od najstarijih i drugog po veličini grada u Poljskoj.

Poslijepodnevni sati bili su rezervirani za putovanje od svega 12 km, do grada Wieliczke. Iako je bilo toplo, mi smo se uputili s jaknama jer je posjet gradu označavao obilazak istoimenoga  rudnika soli u kojem su temperature niže od 15°C.

Rudnik je 1978. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Kontinuirano je proizvodio stolnu sol od 13. stoljeća do 2007. godine kao jedan od najstarijih rudnika soli u Poljskoj, te se vjeruje da je tada bila 14. najstarija tvrtka koja je još uvijek djelovala na svijetu. Tijekom dvosatnog razgledavanja rudnika ostali smo bez daha i to doslovno. Morali smo se spustiti niz 378 stuba, 67 metara u dubinu, kako bismo posjetili rudarske hodnike, kapele, oltare, skulpture i slano jezero, a na dubini od 135 metara nalazilo se dizalo koje nas je vratilo na površinu. Sam rudnik sastoji se od devet katova i doseže dubinu od 327 metara, a dug je preko 300 km. Turistička cesta koju smo prehodali  duga je 3,5 km i obilazi najznamenitije dijelove rudnika putem kojih smo  vidjeli brojne skulpture,  cjelovitu Crkvu sv. Kinge (najveće podzemne crkve na svijetu), koju su rudari isklesali iz žive kamene soli, muzej rudarstva, patuljke i luster od soli. Nakon razgledavanja, pomalo promrzli i s bolovima u nožnim mišićima vratili smo se u hotel na večeru.

Nakon večere uslijedila je zabava, a mi smo ostali zatečeni strogim zakonima koji se provode i po kojima maloljetnici bez pratnje odraslih osoba ne smiju ulaziti u disco klubove i kafiće nakon 23:00 sata. 

Sutradan ujutro, nakon doručka, uputili smo se prema Pragu. Po ulasku u Češku vrlo brzo smo shvatili da mjenjačnice imaju vrlo visoku proviziju i da je bilo  pametnije novac promijeniti u Hrvatskoj. Tečaj krune varira od doba dana  i lokacije same mjenjačnice. Svakako neugodno iskustvo. 

Po dolasku u hotel uslijedila je večera i odlazak u disco gdje smo se unatoč umoru zabavili.

Prekrasno toplo jutro  donijelo je obilazak Karlovog mosta i ulice, Katedrale sv. Vita, Zlatne uličke, Strahova, Malostranske namesti, Staromestne namesty i odmor na Vaclavskoj namesti. „Zlatni grad“ i „grad stotinu tornjeva“  mjesto je u kojem se na svakom koraku osjeti njegov gotički duh, dok će bezbrojne pivnice i mnoštvo klubova zadovoljiti svakog željnog zabave.

U pravi čas došla je vožnja Vltavom jer su naše fizičke mogućnosti bile na izmaku. Već nakon večere baterije su bile napunjene i spremne za nove pohode – izlazak u disco.

Sutradan smo se uputili u Dresden, grad u dolini rijeke Labe, glavni grad njemačke pokrajine Saske. Dresden oduzima dah svojom povijesnom ljepotom i modernim načinom života. Iako je tijekom Drugog svjetskog rata bio jedan od najbombardiranijih gradova Europe i temeljito je porušen, ljepota Dresdena ostavit će svakog posjetitelja u čudu. Na sreću veliki dio stare gradske jezgre vjerno je rekonstruiran i tako je Dresden poprimio svoju nekadašnju predratnu raskoš veličanstvenih kulturnih i povijesnih spomenika i građevina.

Posljednjega dana našeg putovanja obišli smo Konopište - lovački dvorac Franje Ferdinanda, gotsku majstoriju, gdje nas je iznenadila (neke ugodno, neke baš i ne) zbirka oružja i lovačkih trofeja  te namještaja vojvode Franza Ferdinanda. Na žalost, nismo napravili nezaboravne fotografije u unutrašnjosti dvorca jer je fotografiranje zabranjeno.
 

Putovanje je nastavljeno prema Beču gdje smo proveli dva sata u obilasku najpoznatijih znamenitosti.
 

Bilo je lijepo, zabavno i poučno. Vratili smo  se puni dojmova, umorni, ali opet uzbuđeni što ćemo vidjeti svoje obitelji i prenijeti im naše događaje, iskustva i razmišljanja. Fotografije i ostatak zlota i kruna (ne previše) podsjećat će nas na nezaboravno druženje na našem maturalnom putovanju.