Privredni i društveni razvoj slatinskoga kraja nakon Drugog svjetskog rata omogućio je stvaranje uvjeta za nastajanje odgovarajućih srednjih škola. U Slatini je ekonomska škola otvorena 5. rujna 1959. godine. U prvu generaciju slatinskih ekonomaca upisano je 108 učenika te su formirana tri razredna odjela. Za direktora Ekonomske škole izabran je nastavnik Ananije Mraković. Osim direktora i tajnika, nastavnički zbor su činili tri profesora, tri nastavnika, jedan diplomirani ekonomist i jedan učitelj. Ekonomska škola je samostalno djelovala do 1. studenoga 1970. godine, a tada se uključuje u Srednjoškolski centar.
Za potrebe srednjoškolske nastave gradi se u Slatini tijekom školske 1960./61. godine nova školska zgrada, koja je bila u funkciji do kraja sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada je izgrađena nova.
Gimnazija je u Slatini osnovana 1963. godine. Inicijativu za osnivanje ove škole dao je Savjet za prosvjetu Narodnog odbora Općine na sastanku održanom 25. veljače 1963. godine. U prvi razred upisano je 85 polaznika s područja četiriju općina: Podravske Slatine, Slavonske Orahovice, Donjeg Miholjca i Našica. Učenici su bili podijeljeni u dva razredna odjela. Za direktora je imenovan Ananije Mraković, direktor Ekonomske škole, što je osnivanjem Gimnazije bilo i predviđeno, a za tajnika je imenovan Ivan Bosak. Gimnazija je tijekom prve školske godine imala samo dva svoja profesora – Tomislavu Grijak i Miru Oberan. Ostalo osoblje bilo je s Ekonomske ili Osnovne škole. Gimnazija je djelovala kao samostalna institucija do 1970. godine, kad je uključena u Srednjoškolski centar.
Srednjoškolski centar osnovan je 1970. godine spajanjem srednjih škola u Podravskoj Slatini: Ekonomske, Gimnazije i Škole učenika u privredi. Do 1980. godine škola se zove Srednjoškolski centar Podravska Slatina, a tada mijenja ime u Srednjoškolski centar «Edvard Kardelj» Podravska Slatina. Srednja škola Marka Marulića pravni je slijednik Srednjoškolskog centra «Edvard Kardelj» i osnovana je 28. travnja 1993. godine.
Tijekom 1975. godine započela je, uz pomoć samodoprinosa građana, izgradnja nove suvremene školske zgrade, koja je dovršena 1977. godine.
Od početka 1980. godine Centar je počeo raditi u svim prostorijama novoizgrađene zgrade, koja se sastoji od školskih učionica, radionica i športske dvorane. Direktori Centra bili su prof. Milorad Obradović (1975.–1977.) i prof. Momčilo Kovačević (1977.–1991.) te prof. Jozo Medved od 1991. godine do prestanka djelovanja Centra i formiranja Srednje škole Marka Marulića.
U ratnoj agresiji na Hrvatsku, 2. studenoga 1991. godine, stradala je i slatinska srednja škola. Avijacija JNA napala je Slatinu iz zraka s ciljem uništenja upravo srednje škole. Škola je raketirana iz neprijateljskih zrakoplova i u velikoj mjeri uništena. Na zgradi je učinjena velika materijalna šteta. Direktni pogotci razorili su krov zgrade, a uništeni su i zidovi podovi i sve što je bilo u prostorima učionica, kabineta i hodnika. Uništena je stolarija, sanitarije, vodovodne i elektroinstalacije. Oštećeno je i dosta dokumentacije i knjiga u knjižnici.
Športska dvorana je pogođena s tri rakete izravno u krov. Pod dvorane potpuno je uništen od krhotina ubojitog neprijateljskog oružja.
U školskoj radionici od jake detonacije popucale su sve staklene površine i znatno je oštećena fasada.
Tijekom školske godine 1992./93. došlo je do službenog prestanka rada Srednjoškolskog centra «Edvard Kardelj», jer je 28. travnja 1993. godine registrirana Srednja škola Marka Marulića.
Svečano otvorenje obnovljene zgrade Škole bilo je 28. listopada 1993. godine povodom proslave osnivanja 136. brigade hrvatske vojske. U Srednjoj školi Marka Marulića ravnatelji su bili prof. Jozo Medved (1993. – 2000.), prof. Pavao Čačić (samo četiri mjeseca prije odlaska na mjesto gradonačelnika Slatine) te dipl. ing. Željka Korlević (od studenoga 2000. do prosinca 2008. godine).
Učenici naše škole postižu svake godine zapažene rezultate na različitim natjecanjima (Lidrano, «Znanost mladima», športska natjecanja). Školske godine 1998./99. nogometaši naše škole kao državni prvaci predstavljali su Republiku Hrvatsku na svjetskom nogometnom prvenstvu srednjih škola u Italiji.
I dalje se nadamo uspjesima na svakom polju, u svim našim strukama i zanimanjima.
U povodu četrdesete obljetnice postojanja slatinske gimnazije tiskana je brošura o njenom osnutku i postojanju s popisom svih učenika.
Prof. Damir Balković, dipl. knjižničar
Marko
Marulić
Split, 18. kolovoza 1450. - Split, 5. siječnja 1524.
Marko Marulić hrvatski je i kršćanski pjesnik koji stvara na razmeđu srednjeg vijeka i novog doba. Kao obrazovan humanist pisao je na latinskom, što mu je donijelo svjetsku slavu, a kao renesansni pjesnik stvarao je na hrvatskom jeziku, te ga se ponajviše zbog epa Judita naziva "ocem hrvatske književnosti".
Rođen je u Splitu plemićkoj obitelji, koja se nazivala Pečenić, a od 15. stoljeća Marulus ili De Marulis, hrvatski Marulić. Školovao se u rodnom gradu, gdje mu je jedan od učitelja bio poznati humanist Tideo Acciarini. Obrazovanje stečeno u mladosti omogućilo je Maruliću da u javnom životu Splita obnaša dužnosti u gradskim službama (sudac, ispravitelj notarskih spisa i drugo). Prijateljevao je s D. i J. Papalićem, T. Nigerom, F. Božićevićem-Natalisom, J. i F. Martinčićem, D. Balistrilićem i drugima, te bio središnja osoba splitskog humanističkog kruga. Povremeno je putovao, te je zbog obiteljskih poslova 1481. godine boravio u Veneciji, a 1550. povodom jubilarne godine hodočastio je u Rim. Otprilike dvije godine, negdje oko 1510. godine, živio je u Nečujmu na otoku Šolti kao gost D. Balistrilića, što se spominje u Ribanju i ribarskom prigovaranju Petra Hektorovića. Posjedovao je bogatu biblioteku i bavio se slikarstvom. U svom djelu In epigrammata priscorum commentarius sakupio je komentirao antičke, uglavnom salonitanske natpise, što je samo jedan od primjera njegove erudicije i širokog obrazovanja i interesa. Zanimljivo je i to da se prva uporaba riječi psihologija pripisuje Maruliću. Na njegovo je djelo utjecao i pokret laičke pobožnosti Devotio moderna.
Pisao je na latinskom, hrvatskom i talijanskom jeziku, a prevodio je s talijanskog na latinski (Petrarca i Dante), s talijanskog na hrvatski (Petrarca), s latinskog na hrvatski (Katon, Toma Kempenac, Bonaventura) i s hrvatskog na latinski (Hrvatska kronika). Koristio je splitsku čakavicu, uz povremene utjecaje staroslavenskog, dubrovačkog i štokavskog.
Mnogim svojim latinskim djelima koja čine najveći dio njegovog sačuvanog opusa stekao je europsku slavu te su njegova djela, već za života autora, te u stoljećima nakon njegove smrti, prevođena na brojne jezike. Marulićeva latinska humanistička djela tijekom sljedećih stoljeća pala su u zaborav, pa ga se danas slavi u prvom redu zbog njegovih hrvatskih djela.
Najvažnije Marulićevo djelo na hrvatskom jeziku je Judita, dovršena 1501, a prvi put objavljena u Veneciji 1521. godine. To je biblijski ep u 6 pjevanja, sastavljen na splitskoj čakavštini, spjevan u dvostruko rimovanim dvanaestercima, u kojemu se pripovijeda priča o biblijskoj heroini Juditi.
Od ostalih hrvatskih Marulićevih pjesničkih djela najpoznatije su biblijska poema Suzana, rodoljubno intonirana Molitva suprotiva Turkom, Tuženje grada Hjerozolima koje poziva na ujedinjenje kršćana, religiozno-eshatološka poema Dobri nauci, kratka biblijska parafraza Svit je tašćina i druge, a napisao je i nekoliko svjetovnih i šaljivih pjesama.
Premda autorstvo nije sasvim pouzdano utvrđeno, smatra se da je Marulić vjerojatni autor i nekoliko dramskih djela, po čemu bi također bio i otac hrvatske drame i najstariji hrvatski dramski autor.
Juditom i poemom Suzana, ali i brojnim dramskim i lirskim djelima napisanim na hrvatskom jeziku zaslužio je naziv otac hrvatske književnosti (Kukuljević) i neprolaznu slavu.
IZVOR: E-LEKTIRE
Tema ovogodišnjeg obilježavanja Dana planeta Zemlje glasi: „Investiraj u naš planet“. Učenici naše škole na panou su zorno prikazali posljedice utjecaja čovjeka na naš planet te predložili konkretne aktivnosti koje možemo i trebamo poduzeti. Materijale za pano prikupili su učenici: Tereza Đorđević (2.a) , Anamaria Jokić (3.a), Valentino Đumlija (3.a), Ines Schweigert (4.b) dok su u izradi panoa sudjelovale učenice: Lana Kovačević (3.a), Gabriela Kovačević (3.a), Ines Schweigert (4.b) i Izabela Štimac (4.b). Mentor učenicima je profesorica Dragana Medved.
.jpg)
