Srednja škola Marka Marulića Slatina

Druga zimska škola fizike u Virovitičko-podravskoj županiji

        U subotu, 29. siječnja 2011. godine, u Gimnaziji Petra Preradovića u Virovitici s početkom u 9 sati održana je 2. zimska škola fizike Virovitičko-podravske županije. Školu je organizirala voditeljica Županijskog stručnog vijeća učitelja i nastavnika fizike Virovitičko-podravske županije profesorica savjetnica Slobodanka Polašek. Sadržaj rada bio je:

1. O vremenskoj prognozi i još koječemu…, plenarno izlaganje, Zoran Vakula, BSc
2. Boje, radionica, voditeljica Ivana Salajić, prof
3. Titranje, radionica, voditeljice Mirjana Steiner, prof. i Željka Ptiček, prof.
4. Težište, radionica, voditelji Dubravka Ištvanfi, prof. i Dragan Klement, prof.
5. Ovisnost električnog otpora tvari o temperaturi, radionica, voditelji Branko Svoboda, prof. i Marko Stipandić, prof.

         
        Na početku rada nazočnima se obratila profesorica Polašek, koja nas je upoznala sa sadržajem rada 2. zimske škole fizike te je riječ dala ravnateljici Gimnazije profesorici Ivani Bešir, koja nas je pozdravila i zaželjela uspješan rad. Zimsku školu je otvorila pročelnica županijskog upravnog odjela za društvene djelatnosti dipl. pedagoginja Vesna Šerepac, koja nam je također zaželjela uspješan rad i prenijela pozdrave župana Tomislava Tolušića .
        Nakon uvodnih riječi, uslijedilo je izlaganje na temu „O vremenskoj prognozi i još koječemu…“. Gospodin Vakula nam je ispričao kako mu je drago da kao bivši učenik virovitičke Gimnazije ima predavanje baš u toj Gimnaziji i kako mu je drago sresti profesoricu Polašek, koja ga je nagovorila da upiše inženjerski smjer fizike i nakon toga postane meteorolog. Predavanje koje je održao bilo je veoma poučno, nadasve zanimljivo i aktualno. Imali smo sreću da smo prisustvovali premijernom predstavljanju najnovijih istraživanja o globalnom zatopljenju, u kojima smo mogli vidjeti kako su se prosječne temperature zraka jako povećale u posljednjih desetak godina. Predavač je naglasio da se nalazimo u toplom dobu, ali da su temperature i za to doba previsoke. Rekao je da skoro neće doći ledeno doba, iako neki znanstvenici to najavljuju. Upoznao nas je da globalno zatopljenje uzrokuje povećan broj vremenskih nepogoda i da povećava njihov intenzitet. Svjedoci smo svakodnevno poplavama koje uništavaju velika područja, poput onih u Australiji, potresima, tornadima. Tijekom predavanja upoznao nas je s vrstama oblaka, kako čitati podatke i na temelju njih prognozirati vrijeme. Power point prezentacija načinjena je vrlo zanimljivo, a prezentirana je još zanimljivije. Na kraju nas je poučio koje ljudske djelatnosti utječu na globalno zatopljenje i na što moramo obratiti pozornost u svakodnevnom životu. Naglasio je da što manje koristimo plastične vrećice, da se okrenemo ekološkoj proizvodnji hrane, da se što manje vozimo automobilima, a što više biciklima, da recikliramo otpad i još mnogo toga.

Vakula je upozorio „paparazze“ da ga ne snimaju, no ipak…

       
        Nakon ovog predavanja, učenici osnovne škole Ivane Brlić Mažuranić iz Virovitice predvođeni kolegicom Domakuš, predstavili su svoje projekte. Dojmio me se projekt u kojemu su napravili robota koji radi pomoću hidraulike.
        Nakon okrjepe sendvičima i vodom, a nastavnici i kavom, prešli smo u učionice u kojima su bile pripremljene radionice. Učenici su podijeljeni u četiri skupine, koje su se smjestile u četiri učionice, a nakon toga su se izmjenjivale nakon dvadesetak minuta. Jednu od radionica, pod nazivom „Težište“, vodili su naši nastavnici pa ćemo govoriti o toj radionici. U toj radionici određivali smo težišta homogenih tijela pravilnih oblika, nehomogenih tijela pravilnih oblika te nepravilnih homogenih tijela.

Određivanje težišta nije uopće išlo lako…

Ipak je uspjelo...

        Ovo je određivanje težišta tijela pravilnog oblika koja su homogena i nehomogena. Kao homogeno tijelo uzeli smo običnu letvicu i uočili da je težište na sredini tijela. Zatim smo uzeli letvicu koja je izbušena na jednom kraju, kao primjer nehomogenog tijela, i tu smo uočili da težište nije na sredini tijela nego bliže neizbušenom kraju. Nakon toga smo u izbušenu rupu ugurali željeznu šipku i uočili da se težište seli prema kraju u kojemu je šipka. Zašto? Da bi tijelo bilo u ravnoteži, moment sile s jedne strane težišta mora biti jednak momentu sile s druge strane. S obzirom da je moment sile umnožak sile i kraka, krak će biti manji tamo gdje je veća sila.  

I određivanje težišta nepravilnih tijela nije bilo lako...

I nakon što je težište određeno, nije bilo lako postaviti tijelo da stoji u ravnoteži…

        Ta ravnoteža iz koje tijelo vrlo lako pada zove se labilna ravnoteža (težište je iznad oslonca). Ravnoteža u kojoj se tijelo uvijek vraća u početni položaj zove se stabilna (težište je ispod oslonca). Ako je tijelo uvijek u ravnoteži bez obzira kako ga pomaknuli, to se zove indiferentna ravnoteža (težište je u osloncu).  

       Da tijela mogu prelaziti iz labilne ravnoteže u stabilnu i pritom smanjivati potencijalnu energiju mogli smo se uvjeriti na ljestvama koja su u pozadini slike. Naš se čovječuljak iz labilne ravnoteže niz ljestve spustio do stabilne ravnoteže. Na tome radnom stolu mogli smo naučiti kakva je to stabilna, labilna i indiferentna ravnoteža. Nakon toga mogli smo vidjeti da težište ne mora biti u tijelu. Evo primjera.

Dvije vilice postavili smo tako da one pomoću žigice stoje u ravnoteži na čaši. Bilo je iznenađenih.	Probali su tu ravnotežu narušiti tako da zapale žigicu ali nije uspjelo. Palili su žigicu i s druge strane vilice ali ravnoteža je ostala.

       Posljednja vježba bila je puna iznenađenja. Tijela se nisu htjela ponašati prema očekivanjima. Da bi se dobro izvela, vježba se morala najprije dobro proučiti.

Pročitati upute...	Promotriti tijela...

Proučiti jesu li limenke ananasa jednake po volumenu i masi ili po još nečemu.	Počeli smo izvoditi vježbu tako da smo pustili kuglu i valjak niz kosinu. Iako su imali približni polumjer, do kraja kosine nisu stigli u isto vrijeme. Očito imaju drugačije momente tromosti.

       Veliko je iznenađenje bilo kada smo pustili dvije «jednake» konzerve ananasa da se kotrljaju niz kosinu i vidjeli da neće zajedno stići do kraja kosine, a trebale su. Zašto? Možda stol nije jednako nagnut na obje strane? Možda ih ipak nismo pustili u isto vrijeme? Pa ipak, sve je dobro napravljeno. Zašto? Tada je profesorica Ištvanfi rekla da bolje pogledamo slike na konzervama ananasa. Nakon detaljnijeg promatranja, uočili smo da su u jednoj konzervi kolutići, a u drugoj komadići ananasa. Tijekom kotrljanja komadići mijenjaju položaj u odnosu na os rotacije, a time i moment tromosti, pa zbog toga ne stižu u isto vrijeme. Taj ananas zadao nam je mnogo muke pa smo se umorili i ogladnjeli. Sva sreća da je ananas jestiv pa smo mogli vratiti snagu.

Jedina je primjedba bila da drugi put ponesemo voćnu salatu.

       Na prijedlog da idemo u Viroviticu na Zimsku školu fizike neki su se učenici predomišljali ići ili ne ići, jer su mislili da će tamo biti dosadno i što će raditi toliko vremena. Nakon radionica sastali smo se i malo popričali kako im se svidjelo. Velika je stvar što je svaki učenik našao nešto zanimljivo.

        Izvješće sastavio prof. Dragan Klement.